Autorica: Sanja Rapaić
Dario Benjak jedan je od onih mladih ljudi na kojima će svijet ostati u sigurnim rukama. Kada se njegova obitelj suočila s problemom nezaposlenosti, taj je 25–godišnji student Veleučilišta u Karlovcu, odlučio čitavu svoju ušteđevinu, koju je godinama skupljao za plaćanje školarine, uložiti u pokretanje posla koji se, u samo četiri godine, razvio toliko da od njega može živjeti čitava obitelj.
Plima otkaza nije zaobišla niti moje roditelje. Nakon 33 godine rada u jednoj križevačkoj firmi, moj otac je, 2013. godine, ostao bez posla. Jedini prihod koji nam je tada ostao bila je mamina plaća, jer ja, kao student, nisam mogao značajnije doprinijeti kućnom budžetu. Nakon mnogo neuspjelih pokušaja traženja novog posla, otac je odlučio okrenuti se uzgoju svinja kojim se uz posao i ranije pomalo bavio. Na žalost, od toga, kao i od većine poslova u poljoprivredi, nema redovnih, mjesečnih prihoda. Kako smo od par svojih kokica, povremeno prodavali višak jaja, pa smo stekli i nekoliko stalnih kupaca, palo mi je na pamet da bismo trebali pokušati napraviti nešto ozbiljnije s proizvodnjom jaja. Nakon ideje, pala je i odluka – na veliko iznenađenje mojih roditelja, svu svoju ušteđevinu, koju sam čuvao za školarinu, odlučio sam uložiti u taj posao. Novcem za školarinu kupio sam tridesetak kokica, a to se ubrzo pokazalo kao jako dobar poslovni potez“, priča nam Dario Benjak, jedan sasvim poseban student iz malog sela Đurđic, kod Križevaca.
Na njegovu inicijativu čitava se njegova obitelj, prije četiri godine, počela baviti uzgojem koka nesilica na otvorenom i prodajom domaćih jaja.
Iz mjeseca u mjesec potražnja za domaćim jajima s OPG-a Dariove obitelji bila je sve veća te je ubrzo ponovno nadmašila proizvodnju. Sigurno tržište, na kojem se stalno tražilo jaje više, bilo je pouzdan znak da su zakoračili u posao koji treba dalje razvijati. Na realizaciji tog cilja angažirali su se svi ukućani. Zajedničkim su snagama povećali i osuvremenili prostor za nesilice te su potom ponovo povećali broj koka, kako bi pokrili sve veće apetite tržišta za domaćim jajima.
Sami proizvode i svu hranu za tristotinjak nesilica
“Kada smo vidjeli da smo na dobrom putu, svi smo se maksimalno angažirali da što većem broju kokica osiguramo adekvatan smještaj i dobre uvjete. Od početka pa do danas kontinuirano povećavamo naše jato te trenutno imamo tristotinjak kokoši, od kojih dnevno dobijemo dvjestotinjak jaja. Na našem OPG-u nema “zatočenika”, sve su kokice svakodnevno vani na ispustu. Za njih sami na gospodarstvu proizvodimo i domaću hranu, kukuruz i žitarice, a za te potrebe trenutno obrađujemo oko 6 hektara zemlje, dijelom vlastite, a dijelom u najmu. Zbog uzgoja kokica na otvorenom, kao i zbog kvalitete hrane i kvaliteta jaja je mnogo bolja od onih koja se mogu kupiti u trgovačkim centrima, po istoj ili čak većoj cijeni”, ističe Dario.
Zadovoljan je jer su kupci njihovih jaja, već na prvi okus, prepoznali kvalitetu domaćeg proizvoda te im se redovito vraćaju i nerijetko dovode nove kupce.
Dario Benjak: Jaja u manje od 24 sata stižu u domove kupaca
“Sva jaja koja naše koke snesu danas, već su sutra u kuhinjama naših kupaca, a nerijetko se za jaja čak čeka i po nekoliko dana. Domaća, uvijek svježa, osebujnog okusa, koji podsjeća na ona dobra, stara jaja iz kuhinje naših baka, svake godine imaju sve više i više kupaca i upravo nam to daje poseban poticaj da nastavimo dalje vrijedno raditi, jer zadovoljni kupci su nam najveća nagrada. Trudimo se, stoga da i cijenom naših jaja budemo pristupačni baš svima – od mladih obitelji s djecom, do umirovljenika sa skromnim prihodima”, kaže obitelj Benjak.
Dariova mama ručno pravi domaće rezance i mlince
Česta pitanja zadovoljnih kupaca imaju li možda, uz jaja, i neke proizvode od jaja, dala su im ideju da ponudu prošire domaćim rezancima i mlincima, koje Dariova mama pravi po starim, isprobanim receptima.
“Od ove smo godine ponudu proširili s “Aninim mlincima” i “Aninim rezancima” koje moja mama Ana pravi isključivo ručno, baš kao što su to nekada radile naše bake. Naši rezanci i mlinci su isključivo od našeg, domaćeg brašna koje pravimo od pšenice s naših polja i domaćih jaja naših koka. Kako bi kupci uvijek dobili svjež i kvalitetan domaći proizvod, tjesteninu radimo u malim količinama, isključivo prema narudžbama. Na naše veliko zadovoljstvo, ti su novi proizvodi naišli na odlične reakcije kupaca. Narudžbi je mnogo, a mi se trudimo da, osim kvalitetom, izađemo u susret našim kupcima i veličinom pakiranja koje je prilagođeno potrebama svakog kupca, uglavnom su to pakiranja od 250g i od 500g”, kaže Dario.
Iako je obiteljski posao pokrenuo ušteđevinom za školarinu, ističe kako je ipak najvažniji sastojak recepta za uspjeh obiteljskog posla zajedništvo svih članova uže, ali i šire obitelji.
Sloga i dobra podjela posla recept su za uspjeh
“Sve što smo stvorili, ne bi postojalo da se svi članovi obitelji nisu angažirali u realizaciji ideje. Važnu ulogu također ima i dobra podjela poslova – moj otac svakodnevno brine o kokama, priprema im hranu, skuplja jaja i vodi računa o tome da im ništa ne nedostaje. Mama svakodnevno, nakon što dođe s posla, dostavlja jaja u domove kupaca, a nerijetko i do 11 sati navečer pakira jaja i sprema ih za sutrašnju prodaju. Moj dio posla je vođenje naše Facebook stranice “Domaća jaja prigorskog kraja – OPG Benjak“. Svakodnevno radim i na pronalaženju novih kupaca, dakle širenju tržišta, brendiranju naših proizvoda te pronalaženju rješenja za sve probleme na koje u poslu nailazimo, a to nekada nije jednostavno, jer za ovaj način držanja kokoši na otvorenom ne postoji nikakva stručna literatura”, kaže Dario, koji je sa svojim OPG-om ove godine sudjelovao i na manifestaciji “Naše domaće sada i ubuduće“, koju je organiziralo Ministarstvo poljoprivrede.
“Bila je to hvale vrijedna prilika da predstavimo svoje proizvode, ali i porazgovaramo s ministrom poljoprivrede te se iz prve ruke upoznamo s mogućnostima koje nude EU fondovi. Budući da sam uz rad na imanju i studij priveo kraju, te sam sada apsolvent i do kraja imam još samo par ispita, želja mi je, nakon što završim fakultet, ozbiljnije se posvetiti ovom poslu jer upravo u njemu vidim dobru priliku za pokretanje vlastitog posla. Naime, s preuzimanjem gospodarstva od roditelja otvorit će nam se mogućnosti prijave na razne natječaje EU fondova, a samim tim i podizanja čitave ove priče na jednu višu razinu”, kaže o svojim planovima ovaj 25-godišnji student, koji je već na samom početku studija prepoznao dobru poslovnu priliku u koju je uložio svoju ušteđevinu za školarinu.
