Blagdan Tijelova u tradiciji se slavi deveti četvrtak nakon Uskrsa, odnosno u četvrtak poslije svetkovine Svetog Trojstva. Za Katoličku crkvu je to spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Tijelovo se u hrvatskoj tradiciji zove i Brašančevo po brašnu što se koristi za hostiju, a povezano je s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće. Na otocima i uz obalu obilazilo se polje dok se na četiri mjesta, s četiri otlara čitalo iz Biblije uz obavezan blagoslov.
Radi se zapravo o sjećanju na posljednju večeru na Veliki četvrtak koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima, ali kako je zbog muke Gospodnje na taj dan crkva zaokupljena drugim obredima, nije se ovo Otajstvo moglo proslaviti onako kako to dolikuje značenju i uzvišenosti ovog Sakramenta. Blagdan Tijelova se slavi u crkvama i svetištima diljem zemlje, stoga se u Hrvatskoj slavi kao državni praznik i proglašen je neradnim danom 2001. godine.
Korijeni i u Hrvatskoj
Sličan događaj zabilježen je i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise, pretvorbe kruha u tijelo, a vina u Isusovu krv, svećenik u kaležu ugledao pravu svježu krv.
Papa Julije II. istraživao je taj događaj i dopustio javno štovanje relikvije, što je učinio i njegov nasljednik papa Leon X.
Otad u Ludbreg dolaze vjernici iz cijelog svijeta kako bi izrazili štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava.
Postoje i teološki razlozi uspostave Tijelova. Kršćani su se početkom 11. stoljeća sve manje pričešćivali, pa su to nadomiještali raznim oblicima euharistijskih pobožnosti van mise. Još jedan teološki razlog je osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina Berengarija iz Toursa.
Kao reakciju na to osporavanje vjernici su zahtijevali blagdan kojim se svečano ispovijedala i potvrđivala vjera u stvarnu i djelotvornu Kristovu prisutnost. Tada dolazi do važnosti pokazivanje svete hostije, kao jedan od ključnih dijelova euharistijskog slavlja koji se zadržao do danas. Najvažnije je bilo vidjeti podignutu hostiju. Posvećenjem kruha i vina, tako su vjernici prihvatili stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijama.
Različiti nazivi
U primorskim mjestima ribari su prostirali mreže da ih svećenik blagoslovi te pratili kretanje procesije u barkama i brodovima s upaljenim svijećama i feralima.
Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan.
U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.
