Danas, 4. svibnja, na blagdan sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, obilježava se Međunarodni dan vatrogastva.
Sveti Florijan, svetac kojemu se kršćanski narod kroz duga stoljeća molio za pomoć protiv pogibelji ognja, poplave i drugih nepogoda, slavi se u Katoličkoj crkvi 4. svibnja. Vatrogasci ga slave kao svog zaštitnika.
Povodom obilježavanja dana Svetog Florijana, danas će vatrogasci diljem Hrvatske u 8:30 oglasiti svoje sirene u trajanju od 1 minute.
Stanovnici diljem Hrvatske mogu biti izuzetno ponosni na svoje javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva.
Ekipa Radija Nova Gradiška svim vatrogascima čestita njihov dan i želi puno zdravlja, te da vas sreća prati u vašem poslu.
Sveti Florijan,
Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zahvaljujući teškom radu i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije).
Progon protiv kršćana dogodio se za vrijeme tadašnjih vladara, rimskih careva Dioklecijana i Maksimilijana koji su žestoko progonili kršćane. Carevi koji su i sami došli iz redova vojske nisu ispočetka progonili kršćane u vojsci i na dvoru, iako su znali da ih već postoji pozamašan broj “I uhvaćeno ih je ne manje od četrdeset svetih”[1], nego tek kada su se carevi proglasili bogovima. Progon protiv kršćana nije bio samo vjerski nego i politički, jer ne priznavanjem njih nisu priznavali ni njihove vladarske zakone, a onda ni cijeli njihov državni poredak.
Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquilinusa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilinus susreće s njim, pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan odgovara “Braćo i suborci, što druge tražite jer i ja sam kršćanin? Idući javite dakle upravitelju, da sam kršćanin i da sam ovdje”. Aquilinus mu tada nudi da ne bude “kažnjen s prezirateljima prema zapovijedi careva” ako promijeni mišljenje, ali ga Florijan odbija.
Aquilinus je bio uvrijeđen te naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No Florijan mu odgovara “Ja istinsku žrtvu nudim samo Gospodinu svom Isusu Kristu, koji je držao prikladnim dovesti me do ovoga časa”[3]. Njegova hrabrost zaprepastila je Aquilinusa koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.
Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim bogovima. Pošto Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt utapanjem, što je bila tipična kazna kojom su se kažnjavali kršćani u onom vremenu.
Aquilinusovim vojnicima predao se nadomak logora Laurija. Oslabljen mučenjem poticao je rimske vojnike da zapale vatru, govoreći im “Ako pak želiš znati da se ne bojim tvojih mučenja, zapali oganj i u ime Gospodina moga popet ću se na nj”. Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Florijanovo tijelo kasnije je pronašla pobožna žena, te je on naposljetku dostojno pokopan.
Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955. godine, nedaleko Florijanovog groba sagrađen je samostan Sv. Florijana, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija).
Od tada se Svetog Florijana sve više počinje povezivati s vatrogastvom te se njegov lik počinje pojavljivati na vatrogasnim spravama i opremi vatrogasaca. No, službeno se Svetog Florijana za zaštitnika vatrogasaca uzima tek početkom XIX. stoljeća kada se vatrogasci počinju organizirati u dobrovoljna vatrogasna društva.
