Nažalost, resorno Ministarstvo oglušilo se na naše opetovane pokušaje uspostave dijaloga na konkretnu temu, na naše prijedloge, na naše vapaje za zaustavljanjem pogrešnih koraka kojima bi se učinila nepravda osobama s najtežom vrstom invaliditeta, a koje prkose i vlastitoj sudbini i nedaćama, dajući primjer drugima, s invaliditetom ili bez njega.
Naime, novi Zakon o socijalnoj skrbi oduzeo bi prava na osobnu invalidninu osobama s invaliditetom četvrtog/najtežeg stupnja težine oštećenja čija primanja iznose više od 4.000,00 kn. Imovinski i dohodovni cenzusi, koji bi se nametnuli u slučaju ostvarenja prava na osobnu invalidninu, u potpunosti zadiru prvenstveno u dostojanstvo, a zatim i u ostala prava osoba s invaliditetom, zajamčena, među ostalim, Ustavom Republike Hrvatske, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.
Očigledno je da se Ministarstvo čvrsto oslanja na rješenja koja su izradili stručni savjetnici koji, kako se predloženim rješenjima pokazuje, zaista ne razumiju ili ne žele razumjeti argumente, logiku i smjernice EU-a koje se temelje na potrebama i interesima samih korisnika. Uistinu, navedeno se uopće ne uvažava, ne razumije i ne želi čuti, jer ipak prevladavaju sile političke moći savjetovane od strane „stručnjaka“ koji već više od 20 godina, bez obzira na političke opcije, savjetuju iste neprihvatljive stvari, ne koristeći pri tome analitičke podloge usmjerene sustavnoj i konkretnoj reformi koja bi bila kvalitetna, cjelovita, učinkovita i usmjerena na korisnika. Upravo ovakav način osiromašenja ranjivih skupina koje čine osobe s invaliditetom koje su na tržištu rada i u posjedu imovine u suprotnosti je s programima za smanjenje siromaštva koji su jedan od zahtjeva Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom upućenih Hrvatskoj još 2015. godine. Pokret osoba s invaliditetom RH ističe kako se najavljenim izmjenama izravno diskriminira zaposlene osobe s invaliditetom, ali i demotivira osobe s invaliditetom koje su u postupku obrazovanja, te da se pridonosi njihovoj izolaciji i marginalizaciji, što bi posljedično rezultiralo daljnjim porastom siromaštva osoba s invaliditetom.
Povrijediti dostojanstvo, povećati siromaštvo, počiniti nepravdu, produbiti jaz, oduzeti prava i činiti korake unatrag, kada je riječ o osobama s invaliditetom, nije ono što ćemo ikada dopustiti, a jest ono što donosi najavljeni Zakon. Osjećamo se primoranima upoznati javnost s upozorenjima koja smo resornom Ministarstvu, odnosno ministru Aladroviću, dostavili još 26. listopada 2021., a čiji odgovor još uvijek nismo zaprimili, kao što nismo zaprimili odgovore na komentare i prijedloge koje smo uputili kroz e-savjetovanje na nacrt Zakona.
Uvjereni smo da javnost treba znati, a sigurni smo i da će nas građani Republike Hrvatske razumjeti i podržati, jer zakidati najranjivije u europskom društvu 21. stoljeća smije biti samo neuspjeli pokušaj. Najavljujemo otvoreni otpor ovakvoj neuspješnoj reformi sustava socijalne skrbi koja će nanijeti dodatnu štetu upravo onima koji unatoč invaliditetu doprinose ovom društvu, ali i postojećem sustavu socijalne skrbi koje svakako treba reformu, no nipošto ovakvu- kozmetičku, diskriminirajuću, nepravednu i društveno neosjetljivu.
13 saveza Pokreta osoba s invaliditetom RH želi pomno i s krajnjom ozbiljnosti pristupiti ovoj problematici i novom Zakonu te shodno tome postići dogovor s resornim ministarstvom, zagovarajući postulate i smjernice usvojenih međunarodnih dokumenata, u svrhu dobrobiti i ostvarenja jednakih mogućnosti osoba s invaliditetom.
Naime, najavljene promjene zadiru u ljudska prava najranjivijih skupina- osoba s invaliditetom četvrtog/najtežeg stupnja težine oštećenja koje su unatoč tome, svojom hrabrošću, upornošću i trudom, uključene ili žele biti uključene na tržište rada, koje koriste preostale sposobnosti na najbolji mogući način, koje doprinose društvu u kojem žive, plaćaju porez… Vraća im se na način da ih se isključuje iz mogućnosti kompenzacije dodatnih povećanih troškova života zbog postojećeg invaliditeta, ne izjednačavajući njihove mogućnosti s mogućnostima onih koji rade isti posao, ali nemaju invaliditet, nego ih se pokušava izjednačiti sa svim ostalim osobama s invaliditetom, doprinoseći tomu da budu siromašni i isključeni.
Uz navedeno, pogreške u kreiranju ove dugo očekivane „velike reforme“ u sustavu socijalne skrbi kroz ovaj Zakon mnogobrojne su. Tako, primjerice, ovim Zakonom nema značajnijih pozitivnih pomaka za djecu s teškoćama, u razvoju a niti za osobe s invaliditetom osim pojedinih kozmetičkih mjera. Tko u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom, pravo na status roditelja njegovatelja u dijelu omogućavanja da njegovatelj bude i osoba s kojom dijete s teškoćama u razvoju ne živi kako bi se omogućilo da i drugo dijete ukoliko nema drugih srodnika ili roditelj partnera ima pravo na njegovatelja, da roditelji mogu ulogu njegovatelja prepustiti nekom drugom, a oni biti roditelji koji imaju pravo zaraditi plaću radeći druge poslove dok je dijete zbrinuto na adekvatan način u svom domu. Također, ovakvim zakonom stavlja se u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom. Na dio navedenoga i još mnogo toga upozorava brojna stručna javnost kao što su: Hrvatska komora socijalnih radnika, Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Centri socijalne skrbi, Sindikat socijalnih radnika, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Pravni fakultet-Studijski centar za socijalni rad i mnogi drugi.
Na žalost, budući da resorno ministarstvo ne pokazuje interes za poruke niti konstruktivne kritike iz stručnog dijela javnosti, pružatelja usluga i samih osoba s invaliditetom, već se, čini se, pouzdaje u mišljenja određenih stručnjaka u resoru na koje ovakve odredbe neće imati nikakve posljedice, osim možda više ovlasti i bolje pozicije, u ime pokreta osoba s invaliditetom najavljujemo prosvjed ukoliko se promptno ne omogući sastanak s Premijerom Plenkovićem.”
Foto: internet
