Danas je Badnjak, poseban dan u kršćanskom kalendaru koji vjernike uvodi u slavlje najvećeg kršćanskog blagdana – Božića. To je dan neposredne i završne pripreme za proslavu rođenja Isusa Krista, dan ispunjen simbolikom, tišinom, molitvom i obiteljskim zajedništvom.
Badnjak prethodi Božiću i predstavlja vrhunac duhovne priprave koja započinje četiri tjedna ranije, na prvu nedjelju došašća ili adventa. Tijekom tog razdoblja vjernici se kroz molitvu, odricanje i dobra djela pripremaju za Isusov dolazak na svijet u skromnom, dječjem obliku.
Na sam Badnjak u mnogim se domovima dovršavaju božićne pripreme. Kuće se uređuju, kiti se božićno drvce, peku se kolači, a obitelj se okuplja u iščekivanju polnoćke i blagdanske radosti. Iako je danas naglasak često na vanjskom uređenju i običajima, Badnjak u svojoj srži nosi poruku skromnosti, mira i nade.
Uz Badnjak su vezani brojni narodni običaji, od kojih su neki s vremenom pali u zaborav. Tako se nekada u kuću unosila slama kao simbol Isusova rođenja u štalici, dok su se panjevi unosili kao simbol Svetog Trojstva. Panjevi bi se zapalili u ognjištu, a njihovom vatrom palile su se sve svijeće u kući, što je simboliziralo svjetlo koje Krist donosi svijetu.
Posebno zanimljiv i danas rijedak običaj bili su Betlemaši ili Betlehemaši – djeca koja su nosila jaslice i obilazila selo od kuće do kuće. Dolaskom pred dom, pitali bi domaćina prima li ih u svoju kuću, a zatim bi pjesmom naviještali radost Božića. Taj je običaj naglašavao zajedništvo, otvorenost i radost dijeljenja blagdanske poruke.
Do današnjih dana zadržao se običaj kićenja božićnog drvca, koje je postalo jedan od najprepoznatljivijih simbola Božića. Iako se oblici proslave mijenjaju, poruka Badnjaka ostaje ista – poziv na mir, ljubav, poniznost i obiteljsku bliskost.
Badnjak je stoga više od pripreme za blagdan; on je podsjetnik na vrijednosti koje Božić nosi i koje bi trebale živjeti u srcima ljudi tijekom cijele godine.
