Znamo li kako droge više nisu jedini i najopasniji vid ovisnosti i kako svakodnevno, na razne načine, što zbog tehnologije, što zbog poslovno – egzistencijalnih izazova, postajemo i društvo ovisnika, problem postaje tim zahtjevniji, jer zahtjevniji je i uvjetno rečeno, neprijatelj protiv kojega se borimo. Iako alkohol i droge nisu otišli u povijest, kocka, internet, nebrojeni oblici klađenja, ali i sredstva protiv depresije, koje gutamo šakama i to na liječnički recept – novi su oblici ovisnosti čije ćemo razmjere, ali i broj ovisnika, tek uvrštavati u statistike.
Iako smo svojevremeno bili u nacionalnom vrhu kada je riječ o broju ovisnika o opojnim drogama, edukacija, ali i kontinuirana prevencija donijela je rezultate.Stručne službe kažu kako broj novoprijavljenih ovisnika ( bar kada je riječ o teškim drogama) stagnira, a i oni koji su već u sustavu, uglavnom se liječe. Baš kao i nekada davno, kada je heroin na velika vrata ušao u Hrvatsku, i to u godinama, kada je ostatak svijeta već “prešao” na neke druge stimulanse, tako je i ovo, novo vrijeme ( vrli novi svijet, rekao bi Huxley) otkrilo neka nova sredstva ovisnosti. I mada, laiku, možda, djeluju kao bezazlena zabava, psiholozi tvrde kako, s vremenom, mogu, itekako prerasti u ozbiljan problem. Upravo stoga i prošlogodišnji je mjesec borbe protiv ovisnosti progovorio o problemu kockanja, te ovisnosti o internetu i društvenim mrežama.
Iako ovisnost povezujemo s vremenom intenzivnog odrastanja i puberteta, u kojemu je sve zabranjeno i opojno, pa tako i opijati, sociolozi tvrde kako i društveni trenutak i situacija u kojoj živimo, ima veze sa sklonošću ka raznim oblicima ovisnosti. Iako političko – gospodarsku situaciju ne možemo koristiti kao alibi, činjenica je kako su u vremenima krize, besparice i velike nezaposlenosti, ljudi skloni tražiti lakši izlaz. Bilo u alkoholu, bilo u drogama, ili u posljednje vrijeme, u instant rješenjima – kocki. Također, već nekoliko godina za redom, na nacionalnoj razini raste godišnji broj izdanih recepata za šarene “pilule za lilule”, odnosno antidepresive, što nas s pravom može predstaviti kao “prozac naciju”.
Hoće li se situacija popraviti ili nepovratno pogoršati kada na snagu stupi novi, liberalni zakon o dekriminalizaciji droga, vidjet ćemo kroz nekoliko godina. Jedni tvrde, naučeni vlastitim iskustvom i primjerom, kako se takvim zakonom “zabranjeno voće” pretvara u manje zlo, pa je, samim tim i manje onih koji će posegnti za jointom” ili mladenačim eksperimentiranjem s nekim težim oblikom narkotika. Zakonodavac, također, u čitavoj priči vidi uglavnom pozitivne efekte, navodeći, kako će se konačno kažnjavati one “velike ribe” koje su, do sada, uglavnom prolazile nekažnjeno, iako i tu ima dvojbi, jer je, za tako što, ponovno potrebna jedino politička volja.
Druga grupa, koju uglavnom čine zabrinuti roditelji, s pravom tvrde kako se dekriminalizacijom mladima poručuje da je droga, u stvari ok i da za njenu (zlo)uporabu ne trebaju snositi posljedice. I, s jedne strane imaju potpuno pravo. Jer, biti danas roditelj tinejdžeru, iznimno je odgovorno, gotovo zastrašujuće zanimanje i bez postojanja bilo kakvog sredstva ovisnosti.
Oni preostali, posebno ako su pomalo “ljevije” orijentacije, ili umjetnici – kreativci, uvjereni kako se “doors of perception”, ili vrata unutarnjih svjetova, šire samo uz pomoć stimulansa( kažu kako je Marley najveća djela napisao uz “džoju”, a veliki Carlos Castaneda, ili recimo kralj guštera, James Douglas Morisson, ne bi napravili ništa bez pejotla ), nonšalantno će ustvrditi kako smo se ovakvim zakonom pridružili slobodnom, otvorenom, velikom svijetu, i kako su, brojni narodi, daleko mudriji i iskusniji od nas, marihuanu od pamtivjeka koristili u strogo medicinske svrhe. O tome koji su zdravstveno pozitivni učinci THCL-a, i da li ih, uopće ima, morat će se izjasniti znanost.
Kojoj god skupini pripadali, složit ćete se s jednom, nepobitnom činjenicom. Bez edukacije, kontinuirane prevencije, ali i pravilnog roditeljskog iliti kućnog odgoja, nema ništa. Jer, samo oni klinci koji imaju dovoljno “cool” roditelje da s njima otvoreno razgovaraju o svim zalima svijeta, bez da ih pretvaraju u tabu teme, ili iz malograđanskih, provincijalnih osjećaja, misle što će reći susjedi, teško da će ikada zaglibiti u probleme. Jer, psihološka istraživanja pokazuju kako su klinci spremni eksperimentirati i iz bunta i prkosa, želeći namjerno ili povrijediti roditelje koji ih ne razumiju, ili na takav način, vrisnuti u pomoć.
Upravo će edukacija i roditelja i djece biti primarna i u ovogodišnjim sadržajima Mjeseca borbe protiv ovisnosti., čiji su nositelji Županijski Zavod za javno zdravstvo, Koordinacijsko tijelo za borbu protiv zlouporabe droga Nova Gradiška, zdravstvene i obrazovne institucije, Hrvatski Crveni križ, te Policijska uprava Brodsko-posavska, uz brojne udruge civilnog društva orijentirane ka mladima i njihovim problemima. Priliku za brzu, korisnu i kvalitetnu informaciju imat će, tih dana svi.
U oba grada, na više mjesta. Stoga, ako ste roditelj ( tinejdžera posebno) svakako pronađite vremena i hvatajte bilješke. Iako je sadržaja puno, i o svima će, tek biti rječi, jedan koji ćemo preporučiti u startu očekuje vas točno u podne, 27.studenoga u velikoj Gradskoj vijećnici grada Nova Gradiška. Riječ je o županijskom stručnom skupu voditelja školskih preventivnih programa pod nazivom “Izvori stresa i profesionalnog izgaranja u borbi protiv ovisnosti”, na kojemu će o temi progovoriti magistrice psihologije Barica Urh i Ljiljana Lukačević.
