Prilog Vjeke Hudolina za Agroklub prenosimo u cijelosti:
Posljednjih nekoliko godina supružnici Ranka i Nikola Lončarević, umirovljenici iz Okučana, najviše vremena provode uređujući svoje dvorište i okućnicu. Ljubav prema raznovrsnom cvijeću i zelenilu upotpunili su zanimljivim aranžmanima, odnosno idejama u kojima Nikola ukrašava razne stare istrošene uporabne predmete za sadnju cvijeća. Žao mu ih je, kaže, baciti u otpad, pa uz malo ideje, volje, strpljenja i rada nastaju nove zanimljive posude u koje njegova supruga Ranka sadi raznovrsno cvijeće.
Tako se već pred njihovom kućicom u cvijeću, na ulazu u garažu, nalazi zanimljiv cvjetni aranžman u staroj kosilici, a na ulazu u dvorište bicikl-cvjetnjak.
Kada izlazim autom iz garaže, kosilicu gurnem u stranu i onda taj cvjetnjak na kotačima opet vratim na staro mjesto gdje ukrašava prostor ispred kuće. Imam puno takvih improvizacija. Neke ideje same mi padaju na pamet, neke nalazim na internetu”, kaže Nikola Lončarević iz Okučana. Dodaje da ga to zabavlja i da uživa provodeći umirovljeničke dane uz svoje rukotvorine pune cvijeća.
Inače, osamnaest godina uspješno je vodio Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta“, pododbor Okučani, koje je za njegova mandata i njegovim radom dalo velik doprinos očuvanju kulturne baštine. Sada se potpuno posvetio novoj ljubavi.
“Po struci sam ekonomist, ali se snalazim u radu s drvetom, kamenom, betonom… Tako sam bez problema od obične stare drvene kace napravio bunarić, od starih panjeva, starih lonaca, lavaboa, vodokotlića pravim posude ukrašene kamenom i drugim materijalima, pravim ih i od betona i starih krpa i izgledaju vrlo dekorativno”, priča Nikola dok obilazimo mali cvjetni raj u njihovu dvorištu.
Supruga Ranka je velika zaljubljenica u cvijeće. Posljednjih mjeseci se teže razboljela, ima problema s kralješnicom i reumom, pa je i briga o cvijeću pala na Nikolu. Ipak, tog dana kada sam ih posjetio i ona je malo zalijevala i obilazila cvjetnu oazu u dvorištu.
Supruga Ranka zaista jako voli sve cvijeće. Ona ni sama ne zna koliko vrsta imamo. Malo-malo ona posadi neki novi cvijet, pa nam je sada dvorište prešareno, puno raznih boja. Ja bih više volio da je manje vrsta i boja, međutim ona uživa u svakom cvijetu, o svakom zna priču i sve ih voli, pa neka ostane ovako. Mi, ustvari, u dvorištu više i nemamo mjesta za neku veću sadnju”, kaže Nikola. Osim uzgoja cvijeća ovo dvoje umirovljenika dio vremena od proljeća do jeseni provodi i u vrtu u kojemu uzgajaju sve povrće za svoje potrebe. Kažu, svakodnevni rad u dvorištu i vrtu za njih je svojevrsna radna terapija. Svakodnevno se kreću, na otvorenom su i uživaju u onome što stvaraju – u ljepoti koja ih okružuje i u hrani koju sami proizvedu.
