Pučko otvoreno učilište Matija Antun Relković u suradnji s Udrugom čuvara pučke kulturne baštine “Tkanica” i ove jeseni organizirali su radionice zlatoveza. Četrdesetak polaznica imalo je priliku naučiti jednu od najljepših tehnika izrade ručnog rada.
Predsjednik Udruge čuvara pučke kulturne baštine ” Tkanica” Milan Rosić opravdano može biti ponosan na organizaciju ovogodišnje radionice zlatoveza. Naime, svoj život je, između ostalog, posvetio promoviranju tradicijskih vrijednosti naše bogate Slavonije, a kako običaji ne bi izumrli osmislio je niz besplatnih radionica za sugrađanke na kojima se uče tehnike ručnog rada. Držeći se one stare ” bolje da izumre selo, nego običaji”, Milan Rosić je osigurao budućnost običaja ovog kraja barem za nekoliko generacija. Broj polaznica tečajeva Udruge “Tkanica” je svaki put sve veći, tako je ovom prilikom učionica u Domu kulture bila premala za sve zaniteresirane naučnice. Mentorica zlatoveza Goranka Rastić Letić iz Starog Petrovog Sela imala je pune ruke posla dva mjeseca s četrdesetak polaznica. Iako je tehnika zlatoveza puno lakša za naučiti nego npr. necanje, potrebno je puno vremena za izraditi uredan, ukrašen i lijepo osmišljen zlatovez.
Postoje tri vrste zlatoveza: zlatovez na skroz, zlatovez preko kartona i usnivani zlatovez. Zlatovez preko kartona se radi tako da se pamučnim koncem prihvaća, preko kartonskog predloška, zlatni konac. S opake strane se ne smije vidjeti zlatni konac. Takav vez je omogućavao štednju zlatnog konca tj. moglo se puno više površine „pozlatiti“. Njome su se u prošlosti ukrašavali izuzetno svečani odjevni predmeti. Takva odjeća je oblačena samo na posebne crkvene svečanosti i to samo ako je vrijeme bilo sunčano, kako bi se što dulje očuvala i trajala generacijama. Odjeća vezena zlatovezom se ne smije prati, tako da se ne smije oblačiti po kišovitom ili maglovitom vremenu. Naše sugrađanke, te polaznice iz bliže okolice Nove Gradiške naučile su tehniku zlatoveza preko kartona i to prilično uspješno. Mnoge od njih su u svega mjesec i pol dana već izradile nekoliko ručnih radova tom tehnikom. Mentorica Goranka Rastić Letić je prije svega bila zadovoljna odazivom, a sad već i usvojenim znanjem. Izrazila je želju za tečajem šlinganja i to rukom, a ne mašinski. Kako je i sama rekla “vrijednost ručnog rada je upravo u tome da se sve izrađuje rukom”. Pokazala je dobru volju volontirajući na radionicama zlatoveza, pa bi isto tako rado prihvatila voditi tečaj šlinganja.
Predsjednik Udruge organizatora, Milan Rosić, trenutno dogovara izložbu zlatoveza za koju se predviđa da će se održati za Dan Grada. Kako Udruga ne raspolaže s većim financijskim sredstvima, nažalost nisu u mogućnosti participirati novčanim sredstvima u nekim projektima koje npr. raspisuje Ministarstvo kulture, stoga se ne javljaju na natječaje s projektima. Ipak se nazire mogućnost tečaja tkanja na tkalačnim stanovima. U svakom slučaju i za sve ovo do sad iskrene pohvale i čestitke oranizatorima. Zaslužuju status najboljih čuvara pučke kulturne baštine u našem kraju, a i šire.
