Ova na trešnji je baš tvrdoglava, njena loza je dopuzala iz njive, ali ona nije htjela rasti na tlu, poput ostalih bundeva. Još kao mlada počela se penjati po trešnji, kaže Josip Grgurić
Na ovoj trešnji imam tri sorte, crvenu, roza i bijelu, kalemio sam je prije desetak godina. Ove godine su zbog mraza slabo rodile, ali se zato okitila bundevom.
Ova na trešnji je baš tvrdoglava, njena loza je dopuzala iz njive, ali ona nije htjela rasti na tlu, poput ostalih bundeva. Još kao mlada počela se penjati po trešnji, pala bi, mislio sam neće ići gore, ali nakon nekoliko dana već je bila došla do prvih grana.
Hajde kada već voliš ostani tu, rekao sam joj. I tako je provela cijelo ljeto, cvjetala je i davala plodove, neke smo otkinuli i dali svinjama, a ova najveća je ostala i sada je ukras na našoj trešnji. Ima još jedna na jabuci, ali ona je daleko manja. Preživjela je bundeva ovogodišnju sušu. Trešnjino lišće štitilo ju je od jakog sunca, jer poznato je da bundeve vole travu i svoje široko lišće pod kojim se krije. Ova žuta ljepotica, ne znam koja je sorta, ali znam da mogu narasti i veće, odlučila je rasti na neobičnom mjestu i svoju žutu boju pokazivati sa jedne od grana trešnje.
S obzirom da je podnijela sve vremenske nepogode, kišu i olujne vjetrove odlučio sam je ostaviti dok sama ne otpadne, rekao je Josip Grgurić (69), parketar u mirovini iz Adžamovaca, nedaleko Nove Gradiške, dodajući kako njegova bundeva koja glumi trešnjin plod ima jako fine koštice koje će on i njegova obitelj grickati u zimskim danima.
Izvor: 24 sata
