Koje četinjače zasaditi u dvorištu? Među najljepšim četinjačama na našim prostorima koje svakodnevno viđate u parkovima i zelenim površinama je i sedam koje vam preporučujemo za dvorišta. Dekorativni su, oko njih nema posla i odlično se uklapaju u ostale biljke i stabla, čineći lijep zeleni val.
I ljeti i zimi su “živahni”, odnosno ostaju zeleni i pod snijegom, a to je važno za dvorište kako bi odisalo životom tokom cijele godine. Ove biljke pri tom imaju prijatne mirise i baktericidne materije. Ovaj osjećaj je isti kada odete na planinu i osjetite miris borove šume.
Crni bor
Crni bor je šumska četinjača. Uspijeva na kiselim i rastresitim terenima, a može rasti i na preko 1.600 metara nadmorske visine. Ne voli sjenu i razmnožava se isključivo sjemenom u šumskim rasadnicima. Može narasti i do 40 metara visine i ima kubastu krošnju, koja podsjeća na poluzatvoreni kišobran. Mlade grane su gole i sjajne, pokrivene sitnim ljuskama. Pogodan je za strme terene. U pejzažnoj arhitekturi je značajna vrsta, kako zbog svoje otpornosti, tako i zbog izuzetno tamne boje četina, koje stvaraju efektne kontraste sa vrstama svijetlijih boja.
Bijeli bor
Bijeli bor je takođe šumska četinjača. Razlikuje se po svijetlijoj kori od crnog bora i drugačijim šišarkama kao i po četinama, odnosno iglicama. Raste do 40 metara visine i može doseći starost i do 200 godina. Krošnja mu je svijetla, razrijeđena. Razmnožava se sjemenjem od biranih jedinki u šumskim rasadnicima. Podnosi sjenu i loš kvalitet zemljišta. Bijeli bor je važan za pošumljavanje i koristi se na ogoljenim pjeskovitim površinama i kamenjarima. Osim kao veoma kvalitetno drvo u industriji, koristi se kao dekorativno stablo u hortikulturi.
Cedar
Cedar je rod iz familije borova. Visoko je zimzeleno drveće sa širokim i nepravilnim krošnjama. Četine odnosno iglice traju od dvije do šest godina i mogu biti različitih boja, od žuto zelene do pepeljasto plave. Kod nas je poznat kao ukrasna parkovska biljka, ali se sadi i u prostranim dvorištima. Podnosi gradska zagađenja i nije toliko zahtjevan po pitanju staništa. Fiziološku starost cedrovi dostižu tek sa 30-40 godina. Neke od sorata se razmnožavaju sjemenjem, a neke isključivo kalemljenjem na podlogu crnog bora i to kosim rezom tokom juna mjeseca.
Jela
Jela je četinjača visokih planina i kisele zemlje. Voli duboka rastresita i humusom bogata zemljišta. Četine su joj glatke, kao i kora. Ne podnosi zasjenjivanje, pa se sadi na većoj razdaljini. Razmnožava se sjemenjem, ali može i reznicama od vršnih grana. Imaju piramidalnu krošnju i brzo rastu. Otporna je na mraz, sušu, ima dobro razvijen korijenov sistem, pa joj ni jaki vjetrovi nisu problem. Mogu se saditi “solo” ili u grupama i u kombinaciji sa drugim četinjačama.
Smreka
Smreka je veoma robusna i snažna četinjača. Naraste i preko 30 metara. Najbolja je za pošumljavanje krša, ali podnosi sve tipove tla. Karakteristična je po tome što do pete godine sporo raste, a nakon toga naglo dostiže svoju maksimalnu visinu, tako da na humusnim zemljištima stablo može dostići i do 60 centimetara u prečniku za 30 godina. Za to vrijeme u visinu naraste od 20 do 60 metara, iako su viđeni i primjerci koji su dosegli i čitavih 95 metara. Korijenov sistem je plitak, tanjurast, bez središnjeg korijena, što je čini nepouzdanom u područjima sa jakim vjetrovima.
Ariš
Ariš je jedina četinjača naše flore kome u jesen pred zimu opadaju četine i grane tokom zime budu gole. Služi za pošumljavanje najvećih visina na planinama. Raste do 40 metara, a obujam stabla može biti i do 1,5 metara. Prepoznat ćete je po crveno-smeđoj ispucaloj kori i intenzivnom mirisu na smolu. Brzo raste i može živjeti čak 600 godina.
Tuja – ukrasna četinjača
Postoji preko 300 vrsta ukrasnih četinjača u hortikulturi, počevši od čempresa, pačempresa, loptastih tuja i raznoraznih klonova, pa do ukrasnih kleka, bez ili sa bodljama. Tuja je opšte poznata i često zastupljena u parkovima i privatnim dvorištima. Pripada rodu četinjača familije čempresa. Rodu tuja pripada pet vrsta usko do široko konusnih oblika. Sade se u vlažnom, ali dobro dreniranom zemljištu na osunčanim položajima. Za tuje je vrlo važno orezivanje, jer slabo tjeraju izdanke. Najpogodnija je za formiranje žive ograde i za to se najčešće i upotrebljavaju.
Izvor:Agroklub/Foto:Ilustracija
