Gotovo da nema osobe koja se ne sjeća svoje prve učiteljice ili učitelja. Još ako su oni ostavili dobar trag u vašem životu, kud’ ćeš bolje?!
Uvijek valja imati na umu kako učiteljsko zanimanje stvara sva ostala zanimanja. Učitelji obrazuju i odgajaju budućnost svijeta. Oni su ti koji vole, paze, maze, tješe, najbolji su prijatelji, osobe od povjerenja. Oni usmjeravaju, formiraju, prenose znanje, tolerantni su i puno praštaju, ali imaju i svoj stav i daju pečat životu društvene zajednice.
Za bračni par učitelja iz Ljupine Irmu Arbutina Đikić i Ivicu Đikića to, zasigurno, možemo reći. Irma i Ivica učitelji su razredne nastave u gradskoj Osnovnoj školi „Mato Lovrak” Područnoj školi Ljupina koji su u ovoj školi od 2004. godine. Osobe su to koje su, itekako dale i daju svoj osobni doprinos i „štih” ovoj školi, ali i cjelokupnom životu društvene zajednice u ovom mjestu.
Strpljivi, tolerantni, uvijek spremni za akciju, za školu i učenike odradili su puno toga. Ali, kako ističu, nije im teško. Stvari su to koje ih ispunjavaju i vesele. Kako ističe učiteljica Irma Arbutina Đikić, poučavanje je oduvijek bila njena ljubav:
– Još kao dijete sam znala da ću biti učiteljica. Odrastanjem je ljubav prema poučavanju drugih samo jačala, a tako i moja ljubav prema djeci. Učiteljski fakultet bio je logičan slijed nakon završene novogradiške Gimnazije. Još kao apsolventica zaposlila sam se u Novoj Kapeli, Područnoj školi Bili Brig i tamo radila godinu dana. Nakon toga sam radila tri godine radila u trorazrednoj kombinaciji u Gornjim Crnogovcima. 2004. godine dolazim u Ljupinu i tu sam i danas. Radim, družim se s djecom, odgajam ih i nastojim im pružiti maksimum znanja.
Nakon završenog školovanja pridružuje mi se i suprug Ivica i tako kreće naša školska avantura. Nizale su se generacije, učenici, svatko od njih ostao nam je u lijepom sjećanju i neizmjerno je zadovoljstvo sresti ih, popričati s njima, vidjeti njihovu djecu – priča nam Irma.
Mi učitelji ne prenosimo samo znanje, već radost i toplinu
Posjetili smo ih u njihovoj školi, zavirili u učionice, a ono što smo vidjeli za svaku je pohvalu. Iako područna i s malim brojem učenika, riječ je o školi koja se, s pravom, uz niz dobrih rezultata, može ponositi i uvjetima za rad. Školska zgrada je obnovljena, priključena na gradski vodovod i kanalizaciju, opremljena suvremenim nastavnim pomagalima, a uvedeno je i plinsko grijanje. Uz dvije prostrane učionice, škola je opremljena dvoranom za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, kuhinjom, blagovaonicom, zbornicom i glazbenim kabinetom, a u okviru zgrade se nalazi i školski stan.
Učitelji Đikić, uz svesrdnu potporu ravnateljice Osnovne škole „Mato Lovrak” Vesne Lončar Cindrić u dosadašnjim godinama svoga rada pokrenuli su niz akcija na uređenju vanjskog i unutarnjeg prostora te formiranju etnološke zbirke, a posebno se ponose poticajnom suradnjom s mještanima i “lokalnim” udrugama. Ljupinski osnovnoškolci na izbor su dosada imali i izvannastavne aktivnosti: tamburaše, hortikulturu te Dramsku skupinu koja je svoj rad redovito prezentirala mještanima i svaki je puta dom bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Nažalost, korona ih je omela u ovim aktivnostima, ali nadaju se, kažu, boljim vremenima.
Ivica Đikić veliki je ljubitelj sporta, posebice nogometa, glazbenik u srcu i duši i brojni se sjećaju njegovih koncerata i nastupa s ljupinskim tamburašima. Nogomet nije stran ni Irmi, donedavno je bila aktivna članica Nogometnog kluba „Ježice”, a ljubav prema sportu nastoji prenijeti i svojim učenicima.
Odgojno-obrazovni rad Područne škole Ljupina prepoznala je struka nagradivši ih javnim priznanjima, Medaljom Grada Nova Gradiška 2011. supružnicima Đikić, te Medaljom dodijeljenom Školskom tamburaškom orkestru 2015.
Biti dobar učitelj nije samo zanimanje, već pravi poziv. Učitelj je djeci poučavatelj, prijatelj, oslonac i potpora:
– Mi učitelji djeci ne prenosimo samo znanje, već i radost i toplinu; pomažemo im da otkriju svoje talente, razviju samopouzdanje te da shvate koliko su, zapravo, vrijedni. Nadamo se da smo u tome dosada uspjeli, a tako ćemo nastaviti i u buduće – s osmijehom kaže simpatičan učiteljski par Irma Arbutina Đikić i Ivica Đikić.
