Blog ProknjižiMe mjesto je struke i mjesto je na kojem jedna računovotkinja dijeli svoje poslovno iskustvo. To je i mjesto gdje želim da tema postane rasprava i gdje svojim imputima koristimo jedni drugima. Danas se želim osvrnuti na događaje koji utječu na cijelo naše društvo, pa tako i nas poduzetnika samih.
Jedno često pitanje se postavlja ovih dana, a koje se vrti u svim vijestima, u dnevnom tisku i online portalima, jest pitanje štrajka učitelja, pa da parafraziram „lova ljudi moji – lova“!?
Pravili se mi ili ne da nam nije stalo do love, moram zaključiti da je to naposljetku velika, notorna laž! Grozna sam u ovom trenutku, priznajem sama sebi i vama, no sagledajmo ovu situaciju iz više različitih kuteva. Zašto se štrajka? Zbog love! Zašto se diže galama oko proračuna? Zbog love! Zašto poduzetnik poduzima poslovne akcije? Zbog love i zarade! Zašto radnik radi? Zbog plaće, dakle love! Egzistencija zapadnog svijeta postavljena je tako da su sve vrijednosti roba i usluga monetizirane i da mi plaćamo, da se nama plaća i da taj novac kolac.
Jesmo da divan smo narod, krasni smo ljudi, imamo i dušu i toplinu, srdačnost i velikodušnost, ali – neizostavni ali koji mijenja smjer ove rečenice – moramo od nečega i živjeti! Režije moramo plaćati, hranu moramo plaćati, robe i usluge moramo plaćati! „Živjeti“ moramo plaćati! To je činjenica od koje ne možemo pobjeći koliko god ružno zvučala.
Svi radimo za novac, lovu, perje, kako god ga nazvali i želimo za svoj posao biti plaćeni, stoga trebamo li se čuditi štrajkovima ? Štrajk je pravo svih radnika. Potplaćeni – kako se i ne bi osjećali manje vrijednima! Imati novac rješava sve naše potrebe i stvara osjećaj mira, jer zadovoljili smo potrebito. Zašto smo onda toliko osjetljivi na spomen novca?
Teško je u našem društvu biti uspješan i novčano nagrađen jer tanka je granica završiti u tim svim vijestima i medijima, a dok dokažeš da si ipak sve sam zaradio prođe baba s kolačima! Kod nas na brzinu ispadneš lopov ako se nekom ne sviđaš, a s druge strane bilo bi ludo kada novinari ne bi istraživali razne „sumnjive radnje“. Samo tada, unatoč nedovoljnim informacijama, budeš izložen linču a ako se dokaže ipak suprotno – o tome vijesti – nema! S obzirom na to da u našoj državi živi svega 4 milijuna stanovnika postoji velika vjerojatnost da će Vas neko optužiti da ste lopov, ako vam se to već nije desilo.
Čudan svijet koji stane u jedan mali kvart nekog svjetskog grada!
U brojevima
U Republici Hrvatskoj ima preko 248 tisuća ljudi koji su blokirani odnosno čiji bankarski računi su u blokadi. Računica je jednostavna, uzmimo broj učitelja i profesora te drugih djelatnika koji su u štrajku, a kojih je – barem kako mediji prenose, oko 200 tisuća (kada pogledamo tu brojnost mogli su zajedno s blokiranima izaći na prosvjed). Kada zbrojimo ove dvije skupine ljudi to čini brojku od skoro 500 tisuća ljudi – da si vizualizirate, to je onoliko ljudi koliko se skupilo na dočeku naših nogometaša prošle godine.
No, što je problem blokiranih? Situacija je takva da blokirani nemaju sindikat. Ali mislim se – blokiranima bi vjerojatno pomogli svi učitelji i profesori, to su visokoobrazovane osobe koje dobro barataju svim temama i mogu im pomoći pri dobivanju informacija I tumačenju istih, dok bi blokirani objasnili provjernim djelatnicima kako je živjeti – bez ičega.
Vizualiziram taj prosvjed, koji bi po broju pripadajućih skupina bio najveći ikada i to s, nadam se, velikim razumijevanjem jedni prema drugima. No što slijedi nakon prosvjeda? Povišice prosvjetarima, a blockade blokiranima? Već se desilo isto, doku je prosvjedovala prosvjeta – zaboravilo se na medicinare.
Ah da, jasno, zaboravila sam da se donosi novi proračun….pa će nezadovoljstvo “odmah” prestati i tako do novog rebalansa proračuna.
Kažem Vam ja – sve se to vrti oko love!
Autor: Mirela Relković
