Autor: Sanja Rapaić
“Ona je jedna od rijetkih direktorica u Hrvatskoj koja radi jednako kao i njeni zaposlenici, a često i više. Kada god da svratite na OPG Vukoja, u rasadnik ili vrtni centar, zateći ćete ju u radnoj odjeći, blatnu i zasukanih rukava. No, njena humanost seže i mnogo dalje od humanosti prema nama, zaposlenicima. Naša šefica Martina pomaže svim ljudima kojima je pomoć potrebna, redovito donira hranu, a zbog krajnje poštenog i toplog ljudskog odnosa i kupci ju obožavaju pa je posla toliko da jedva stižemo spakirati svu robu. Ukratko, Martina nije šefica, ona je doista prava kraljica“, tim riječima zaposlenici opisuju Martinu Vukoju, jednu sasvim posebnu mladu ženu čiji radni dan traje i po 16 sati.
No, iako naporno radi, na prvom joj mjestu nije profit, nego ljudi. Od svega što uzgoji na svom gospodarstvu, dio uroda redovito donira onima koji nemaju, pa tako već mjesec dana ljudima iz okolice Požege besplatno dijeli salatu sa svog OPG-a.
Novi projekt su visoke gredice za bio povrće
U vrtnom centru kod Požege mlada poljoprivrednica upravo dovršava i jedan novi projekt – povišene gredice na kojima će uzgajati bio povrće, a kako bi ljudi bili sigurni da su pod popularnom oznakom “Bio“ doista i dobili visokokvalitetan i zdrav proizvod, Martina je došla na jedinstvenu ideju – omogućit će svojim kupcima da prošeću kroz njen vrt, baš kao kroz svoj, odaberu si povrće, a potom ga sami uberu, izvažu i svježe ubrano odnesu kući.
Na povišenim gredicama uzgaja povrće
Zašto je pušku zamijenila štihačom, vojne cipele vrtlarskim čizmama, a rodno Međimurje Slavonijom, te zbog čega se odlučila na sadnju najbrže rastućeg drveta na svijetu i uzgoj bio-povrća u visokim gredicama, mlada je poduzetnica, velikih ideja i još većeg srca, ispričala za naš portal.
“Rođena sam u malom, prelijepom međimurskom selu, Donjoj Dubravi, gdje sam završila osnovnu školu, a potom, u Koprivnici, srednju školu za prehrambenog tehničara. Ubrzo, nakon završetka školovanja, postala sam majka, a nakon par mjeseci rada u jednoj privatnoj tvrtki, odlučila sam se prijaviti za prijem u Ministarstvo Obrane RH. Bez problema sam prošla kompletnu obuku te sam postala pripadnica 1. gardijske brigade Tigrovi. Uz rad u vojsci, nastavila sam se školovati i usavršavati u raznim područjima koja su me zanimala. No, jedno od zasigurno najpoučnijih iskustava u mom životu bilo je sudjelovanje u mirovnoj misiji, na granici Sirije i Izraela. U tih šest mjeseci koje sam provela tamo našla sam se oči u oči s ljudskom tragedijom.
Hranu sam počela dijeliti gladnoj djeci u Siriji, a to sam nastavila i ovdje
Nisam mogla samo gledati gladnu i bosu djecu, te sam im, po mraku, kada me nitko nije vidio, nosila hranu riskirajući vlastiti život. Tada mi se dogodila prekretnica te sam počela iz sasvim drugog kuta gledati na život, na svijet oko sebe i na ljude. Nove spoznaje o biljnom svijetu i drugačijim načinima uzgoja voća i povrća, koji su kod nas bili još gotovo nepoznati, bile su dragocjena nadgradnja na temeljna znanja o uzgoju povrća i cvijeća koja sam, od djetinjstva, prikupljala od svojih baka. Obje su velike zaljubljenice u biljke te su i danas, unatoč visokim godinama, aktivne hobi-vrtlarice, uzgajaju cvijeća i bio povrće“, kaže Martina Vukoja, koja kada “zapne“, i danas savjet potraži upravo od svojih baka.
Zahvaljujući radu u Ministarstvu obrane, ali i brojnim putovanjima po svijetu, upoznala je, kako kaže, mnogo ljudi koji su ju obogatili svojim znanjima i iskustvima, no, nakon prilično burnog životnog razdoblja, prije tri je godine odlučila uploviti u mirnu luku. Iz rodnog je Međimurja, zbog ljubavi, preselila u Požegu gdje je “bacila sidro“ – udala se i rodila svog drugog sina te se uključila u rad OPG-a Vukoja.
Zasadila je šumu najbržeg drveća na svijetu
“Budući da moj svekar već ima registriran OPG, nije bilo mnogo razmišljanja, odlučila sam, sa suprugom Danijelom, poraditi na razvijanju tog obiteljskog posla. Obavili smo sve što je potrebno za proširenje, nadopune, dodatne registracije te smo krenuli graditi svoj biljni svijet. Čvrsto sam odlučila ostatak života posvetiti onome što volim te staviti u funkciju znanja o uzgoju bilja koja sam dobila u nasljeđe od baka. Biljke su moji najbolji prijatelji u čijem se društvu uvijek osjećam dobro i ispunjeno, a na temelju iskustva uistinu vjerujem da biljke pomažu i u liječenju.
Putujući po svijetu, uz nove ljude, kulture i običaje, upoznala sam i potpuno nove biljke. Jedna od onih koje su me se posebno dojmile je paulovnija, najbrže rastuće drvo na svijetu. Odlučila sam stoga paulovniju zasaditi i ovdje, u okolici Požege, a plan nam je, kroz nekoliko godina, početi prodavati drvo drvnim industrijama koje ga trebaju za izradu namještaja“, kaže mlada poduzetnica, demantirajući one koji tvrde da je paulovnija, generalno gledano, invazivno drvo koje ne bi trebalo saditi.
“To nije točno, jer postoji 20 različitih vrsta paulovnije, od čega tri vrste uopće nisu invazivne te ih je, prema odluci Ministarstva, dozvoljeno saditi u Hrvatskoj. Mi smo za sada posadili oko 1.000 sadnica paulovnije, a u pripremi je još jedno zemljište na kojem ćemo, u lipnju, također saditi to najbrže rastuće drvo. Mnogi nas pitaju zašto sadimo paulovniju, jer smatraju da se to ne isplati. No, niti to nije točno. Dakako da se isplati. Prva sječa paulovnije moguća je već nakon 7 godina. Ostavite li, nakon te prve sječe panj, paulovnija će ponovo narasti i taj se proces može ponavljati kroz čak sedam generacija. To konkretno znači da nakon prve sječe nema ponovnog ulaganja i kupovine sadnica. Dovoljno je panj obraditi i iz njega će ponovo narasti drvo, stoga sam šumom paulovnije i svojoj djeci omogućila prihod od sječe tog drva, za kojim je potražnja u Europi još uvijek mnogo veća od ponude“, pojašnjava Martina Vukoja.
Stalno šire posao i zapošljavaju
Zbog velike potražnje kupaca, kao i zbog potražnje za biljkama koje sami nisu mogli uzgojiti, mladi se par odlučio otvoriti i maloprodajnu tvrtku, a prije godinu dana i vrtni centar u Požegi.
“Na proširenje posla odlučili smo se kako bismo svojim kupcima mogli ponuditi veći izbor sadnica i sadnog materijala, ali i zato kako bismo mogli konkretno pomoći malim proizvođačima iz cijele Hrvatske da svoje proizvode i preko naše tvrtke, lakše plasiraju na tržište. U početku nije bilo lako, trebalo se prihvatiti motike i dobro uprljati ruke, no isplatilo se. Posao se brzo razvio te danas, putem HP expressa, sadnice isporučujemo po čitavoj Hrvatskoj, vodeći računa o tome da biljke na kućna vrata kupaca dođu svježe i u najboljem mogućem stanju. U vrtnom centru u ponudi imamo preko 300 starih sorti voćaka, koje preporučujemo jer su otpornije od novih i ne trebaju tretiranja. Tu je i mnogo vrsta egzotičnog voća, veliki izbor ukrasnog grmlja, trajnica i cvijeća te rijetkog i kod nas malo poznatog bilja, sjemena, zemlje i dohrane na prirodnoj bazi, kao i ostalog asortimana i alata“, kaže Martina.
55.000 kuna potpore za samozapošljavanje
Od velike joj je pomoći, kako ističe, bilo i to što je od Zavoda za zapošljavanje dobila potporu od 55.000 kn za samozapošljavanje. U godinu dana uspjela je ispuniti sve što je bilo potrebno te sada kreće u proširenje tvrtke i zapošljavanje novih ljudi.
“Upravo smo raspisali natječaj za zapošljavanje još dva djelatnika, a ove godine, zbog velike potražnje, poslovanje širimo i na uređenje okoliša, vrtova, voćnjaka, što opet znači otvaranje novih radnih mjesta. Iz iskustva mogu reći da su za dobivanje poticaja za samozapošljavanje najvažnije dvije stavke – da nisi dužan državnim institucijama i da imaš dobro osmišljen plan posla, od početka, dakle od same ideje, pa do realizacije. Bodove za dobivanje poticaja donosi i niz drugih faktora, od završene škole, položenih tečajeva, pa do onog što je vrlo bitno – sklopljenih ugovora s potencijalnim tvrtkama kupcima“, priča poduzetnica.
Dugo je, kaže Martina, razmišljala o tome u kom smjeru širiti posao, a onda joj je odgovor došao spontano.
„Budući da već godinama, kako bismo si osigurali zdravu hranu, uzgajamo bio povrće, u količinama koje pokrivaju naše i potrebe naših prijatelja, odlučila sam da ću nadgradnju posla napraviti upravo na tim temeljima. Upravo sada na imanju imamo velike radove, pravimo visoke gredice te smo u postupku proširenja tvrtke i na uzgoj bio povrća u visokim gredicama. Visoke gredice imaju brojne prednosti – olakšavaju i ubrzavaju uzgoj povrća, budući da se nalaze iznad zemlje povrće se može saditi mnogo ranije nego u klasičnom vrtu jer se zemlja u njima prije ugrije, a to znači i raniju berbu. Uz to, u visokim gredicama korova gotovo da i nema, spriječen je i ulazak voluharicama, korjenasto povrće u njima prezimi bez problema, a uz to je i lakši pristup biljkama, manje je saginjanja jer to je doslovno vrt bez motike“, kaže Martina.
Kupci će uživati u šetnji te će sami birati, brati i vagati povrće
Na podizanje visokih gredica Martina se odlučila i zbog još jedne inovativne ideje.
“Želja nam je da se naši kupci ovdje osjećaju kao u svom vrtu, stoga ćemo im omogućiti da si sami izaberu i uberu povrće. Osim lijepog iskustva kontakta s biljem u vrtu, kupci će biti i potpuno sigurni da će se na njihovom stolu naći zdravo povrće koje nije tretirano nikakvim pesticidima niti herbicidima, a onda označeno kao eko, što je često slučaj s povrćem na tezgama nekih prekupaca. Profit ne smije biti na prvom mjestu, jer krajnje je vrijeme da i proizvođači hrane počnu razmišljati o zdravlju ljudi, posebno djece“, poručuje Martina.
Osim zdravlja ljudi, zabrinjava ju, kaže, i zdravlje eko sustava i čitave planete, kao i sve češće vijesti o pomoru pčela. “Strašno sam zabrinuta zbog činjenice da je pčela iz godine u godinu sve manje, za što su direktno krivi razni pesticidi i njihova prekomjerna i nekontrolirana uporaba. Apelirala bih stoga na ljude koji se bave poljoprivredom da se osvijeste, jer je pet do 12 već prošlo. Nastavi li se ovaj negativan trend, pčele će izumrijeti, a nakon toga čovječanstvu, na žalost, ostaje još samo 4 godine života“, kaže bivša vojnikinja čiji su front sada plodne slavonske oranice, a za opstanak prirode bori se i brojnim stručnim savjetima koje plasira putem društvenih mreža gdje njenu stranicu prati više od sedam tisuća ljudi.
Izvor:Agro klub
