Otvarajući susret, biskup je novinarima zahvalio za služenje i požrtvovnost u okolnostima koje im nisu naklonjene te im je čestitao uskrsne blagdane. Istaknuo je kako Uskrs nema euforične iskaze jer je najdublje povezan s Velikim petkom te upravo radi toga ima svoju snažnu i uvjerljivu poruku za svaku ljudsku situaciju označenu nevoljama. Poželio je novinarima da unatoč svemu ostanu ljudi vjerni svojoj savjesti, promiču istinu i ljudsko dostojanstvo. Čestitao je Uskrsi članovima njihovih obitelji te suradnicima.
Potom je biskup predstavio svoju Uskrsnu poruku pod naslovom „Za onim gore čeznite, ne za zemaljskim“. Na početku Poruke biskup čestita Uskrs svim vjernicima te se osvrće na trenutačne hrvatske prilike i kaže:
„Uskrs je ove godine u Hrvatskoj popraćen gorčinom zbog sve težega socijalnog stanja, nezaposlenosti i siromaštva, a u Slavoniji napose zbog sve bržega propadanja sela i iseljavanja mladih. Pored toga, svakodnevna medijska, međustranačka i druga nastojanja da se u našoj javnosti što vjernije prikažu mnoga zlodjela i ljudi koji su u njih upleteni, stvaraju ozračje određene izgubljenosti. U opasnosti smo zaslijepljeni biti mrakom, postati zarobljenicima svijeta i čovjeka svedenog na mjeru ljudskih negativnosti te ne vidjeti kako postoji viša razina života i mogućnost da budemo njezinim dionicima. Upravo u takvim našim okolnostima Uskrs ima dragocjeno značenje. Treba poslušati Apostolov poziv: ‘Za onim gore težite, ne za zemaljskim’ (Kol 3,2). Pri tome valja naglasiti da Uskrs nije bijeg od težine ovoga svijeta – ta duboko je povezan sa zlom, nepravdom i osudom koja je nedužnoga Isusa iz Nazareta razapela na križ i usmrtila – nego nam svjedoči da zlo nema zadnju riječ, jer je Bog svojim moćnim zahvatom podigao Isusa iz groba u puninu života, iz poniženosti u pobjedu i proslavu. Zbilo se to obrnuto od naše ljudske logike. ‘Bog se učinio nemoćnim i slabim u svijetu’, piše Dietrich Bonhoeffer u knjizi Otpor i predanje, ‘i samo tako je stao uz nas i pomaže nam. Bog nam ne pomaže u snazi svoje svemogućnosti, nego u snazi svoje patnje’. Uskrs nam doziva u svijest da u sadašnjim mukama osobnoga, obiteljskoga i narodnoga života nismo prepušteni sebi, nego je s nama na putu Isus Krist, supatnik i pobjednik, otvara nam oči za svoju razinu postojanja, budi nadu, pomaže vidjeti svjetlo u tami, vjerovati pobjedi dobra, uspjelom ishodu naše povijesti. Stoga je temeljno pitanje i ovoga hrvatskog Uskrsa: kako s Uskrslim biti suputnik u svijetu zla i smrti? Evanđelje o tome daje jasno svjedočanstvo pa bi ga valjalo poslušati i slijediti.“
Potom je biskup na temelju evanđeoskih prikaza Isusova uskrsnuća i njegovih ukazanja predstavio Uskrsloga u posebnosti postojanja kao osobu vezanu za zemaljsku konkretnost a s druge strane onostranu te je istaknuo kako ga nije moguće susresti putem ovozemnog poznavanja, nego kanalom vjere.
Zatim je kazao: „Način na koji se Uskrsli dao prepoznati svojima, sve ono što je on pokrenuo, poslanje koje je povjerio učenicima, ostvaruje se po služenju Crkve već dvije tisuće godina. U njoj nam, napose u euharistijskom slavlju, Uskrsli – kao Magdaleni, dvanestorici i učenicima u Emausu – pristupa svojom riječju i ražaruje srce, lomi kruh i otvara oči, pomaže našu vjeru da ga prepoznamo, da u njemu pronađemo snagu za život i da u najtežim osobnim, obiteljskim i društvenim situacijama, nošeni neprevarljivom nadom, dademo snažan doprinos našemu društvu, kako ono ne bi potonulo u ljudskome zlu i nemoći. Svetkovina Uskrsa je, stoga, veliki poziv da u sadašnjem hrvatskom trenutku obnovimo tu dragocjenu povezanost s Uskrslim po svetim sakramentima, napose po redovitom sudjelovanju na nedjeljnim euharistijskim slavljima. Put kojim treba hoditi s Isusom Kristom je ova naša hrvatska zemlja sa svim ljudskim zbunjenostima i razočaranjima. Pri tom ne smijemo zaboraviti ni osobito iskustvo Isusove prisutnosti u siromašnima, na koje nas on upozorava riječima: ‘Štogod učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25 40).“
U posljednjem djelu Poruke biskup Škvorčević podsjeća na kanonizaciju bl. Ivana Pavla II. te kaže: „Ovih uskrsnih dana u duhovnoj dinamici koju je uspostavio Pobjednik nad smrću, na poseban će način pred nama oživjeti lik bl. Ivana Pavla II., suvremenoga svjedoka Krista živoga i njegova snažnoga djelovanja u njegovoj tjelesnoj slabosti. Papa Franjo uzdići će ga na oltar svetih, u nedjelju Božanskoga milosrđa, 27. travnja ove godine. Na tom povijesnom događaju naša će Biskupija sudjelovati po predstavnicima koji putuju na hodočašće u Rim. Željeli bismo se zagledati u svetoga Utemeljitelja Požeške biskupije, po njegovu primjeru i zagovoru još hrabrije otvoriti vrata svojih života jedinome čovjekovu Spasitelju te usred prolaznoga svijeta, smrtno ranjenoga zlom, svjedočiti nadu u konačnu pobjedu čovjeka u najvišem dostojanstvu koje mu je udijelio Isus Krist.“
Biskup zaključuje Poruku riječima: „Sve vas povjeravam snazi i svjetlu uskrsloga Gospodina i na sve zazivam Božji blagoslov“.
U drugom dijelu susreta novinari su postavili biskupu nekoliko pitanja o aktualnostima u Biskupiji. Neka od njih odnosila su se na nedavni dvodnevni boravak američkog biskupa Blasea Cupicha u Požeškoj biskupiji. Posjetio je katoličke škole, djecu, mlade i djelatnike škola. Istaknuo je tom prilikom važnost služenja Biskupije u odgoju djece i mladih i pohvalio Požešku biskupiju koja ima najviše katoličkih škola u Hrvatskoj. Duboko ga se dojmilo iskustvo susreta s djecom i mladima, kao i sa sudionicima biskupijskog križnog puta mladih, s kojima se susreo u Novoj Kapeli. Obećao je posredovati materijalnu pomoć u opremanju novoizgrađenog dijela Odgojno-obrazovnog centra u Požegi za potrebe Katoličke osnovne škole. Susret biskupa Škvorčevića s novinarima završio je domjenkom.
Autor: Višnja Mikić
