Antonia se teško razboljela prije tri godine. Liječničku pomoć zatražila je zbog upale desnog uha od koje su je liječili u Novoj Gradiški. No, nakon prvog CT snimka, liječnici su utvrdili kako se radi o tumoru…
A što da vam kažem, sretna sam! Planirala sam diplomirati još lani u srpnju, ali i ovako je O.K, optimistično govori Antonia Kraljić (23). Ova hrabra djevojka iz Nove Gradiške koja se bori s čak 15 tumora, uspjela je u četvrtak s izvrsnim uspjehom završiti Stručni upravni studij na požeškom Veleučilištu.
Time je dobila još jednu bitku u životu. Okončanje studija s prijateljima planira proslaviti početkom travnja. Potom je očekuje daljnja borba s tumorima, koje u šali zove “podstanarima“.
Liječili je od upale uha
Antonia se teško razboljela prije tri godine. Liječničku pomoć zatražila je zbog upale desnog uha od koje su je liječili u Novoj Gradiški. No, nakon prvog CT snimka, liječnici su utvrdili kako se radi o tumoru na mozgu. I to ne jednom, već više njih.
Nakon hitne operacije koja je izvedena u Zagrebu, Antonijina obitelj dobila je loše i zabrinjavajuće vijesti: tumore su pronašli i na kičmi pa su obavili još jednu operaciju. Nakon završenih operacija Antonia je izgubila sluh. Osim što više ne čuje niti na jedno uho, suočila se i s parezom desne strane lica.
– Osjećam se dobro, nemam nikakvih bolova, hodam već skoro pa odlično, jedino mi se ravnoteža još malo zna izgubiti. No, s obzirom na to da nisam hodala dosta dugo, ovo je odlično! Sluh se još uvijek nije vratio ali sada već jako dobro čitam s usana, lice je još uvijek paralizirano ali pomalo radim na tome- opisala je Antonia svoje zdravstveno stanje lani u prosincu. U tom se razgovoru osvrnula i na tumore u svom tijelu.
– Što se tiče tumora, mojih podstanara, kako ih ja u šali zovem, ima ih još uvijek i to dosta i najveći problem je što se svi nalaze na živcima. Ako neki tumor i počne rasti, potrebno je brzo reagirati. Za sada je najviše upitan jedan kod sljepoočnice. Iako je ovo jedna dugoročna i relativno teška borba, to me podiglo. Više ništa ne shvaćam zdravo za gotovo, počela sam biti zahvalna na svakoj sitnici koju u životu imam a ne osvrćem se na ono što bi možda neki rekli da je loše – povjerila je Antonia.
Izgubila sluh, ali ne i volju
Unatoč teškoj bolesti i pripremama ispita, uvijek je nalazila vremena za izlaske sa svojim prijateljicama. Poput svih djevojaka njene dobi, voli otići u diskoteku i na sva mjesta gdje se okupljaju mladi.
– Ne čujem, ali vidim kako se oni zabavljaju. Ja u sebi pjevam one pjesme koje sam pjevala dok sam imala sluh i svima nam je lijepo. Što se tiče okoline, htjela bih istaknuti da mi jako puno ljudi pruža potporu. Pišu mi nepoznati ljudi koji su mi pomogli molitvama. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, ispunila sam zavjet kojeg sam dala majci Božjoj da ću joj, kada prohodam, doći u Međugorje i zahvaliti na tome – otkriva Antonia. Njena majka Milica, otac Željko i brat Stjepan ponosni su na nju.
– Antonia je posebno drago dijete koje se ni na što ne žali. kada primijeti tugu u mojim očima, ona me tješi. Ne dozvoljava nam da govorimo o bolesti, već od nas traži samo pozitivne misli, tako da se nekada upitam tko je u našoj kući bolestan – kaže Milica. Otac Željko posebno je osjetljiv i nerijetko pusti suzu zbog bolesti svoje miljenice.
– On vam je pravi pekmez. Meni kaže da ga ne razumijem jer ne znam kako je to kad ti je dijete bolesno. Pa ja sam bolesna, ne on – kaže Antonia.
Izvor: 24sata
no images were found
