Analize kvalitete naizgled jednakih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj pokazale su kako su isti proizvodi samo isti na izgled, nekada, ako dobro pogledamo ni to. Nutella koju mi kupujemo u Hrvatskoj nije kao ona u Njemačkoj. Wudy hrenovke za hrvatsko tržište rade se od ostataka sastojaka za njemačko tržište. Hipp kašice za djecu s krumpirom uopće ne sadrže krumpir. To su samo neke od razlika koje su utvrdile analize kvalitete proizvoda na našem tržištu, a da ne spominjemo kako su cijene naizgled istih proizvoda u Hrvatskoj skuplje nego u “bogatoj” Njemačkoj. Što nam onda druge zemlje podvaljuju i koliko plaćamo “europske otpatke”?
Nakon dvije godine istraživanja hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan i ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Andrea Gross-Bošković predstavile su rezultate analize kvalitete (naizgled) istih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj. Istraživanje je potvrdilo da nam se “serviraju” neki lošiji, no svejedno skuplji proizvodi.
Kod ispitivanja, koje je prvi puta u Europi obuhvaćalo i neprehrambene proizvode, kako je naglasila Gross- Bošković, pazilo se na tri parametra: fizikalno-kemijske i senzorske analize te usklađenost deklaracija.
Sumnje da konzumiramo proizvode istog naziva ali lošije kvalitete su potvrđene. Od 26 proizvoda kod samo njih 4 nisu nađene razlike niti u cijeni niti u kvaliteti. To se odnosi na Rauch Happy day sok od naranče, Red Bull, Barilla špagete, te omekšivač Lenor. 14 ih je imalo razliku u kvaliteti, a od njih je pak još 9 imalo razliku i u cijeni. Velike razlike i u kvaliteti i u cijeni imalo je šest proizvoda: Wudy hrenovke od piletine i puretine, Hipp kašica riža/mrkva/puretina, Nutella, Activia voćni jogurt, Haribo bomboni cola (s tim da su oni bili bolji za hrvatsko tržište), te deterdžent Ariel.
-“Wudy hrenovke koje za njemačko tržište imaju 64 posto purećeg mesa i pileće masti, a za hrvatsko imaju 94 posto tzv. otkoštenog pilećeg mesa, koje po europskoj definiciji uopće nije meso”, objasnila je Biljana Borzan
Borzan tvrdi da istraživanje potvrđuje opravdanost stava 80 posto građana Hrvatske da nas kompanije tretiraju kao građane drugog reda.
Ono što daje dodatnu gorčinu svemu jest i činjenica da je većina proizvoda, bez obzira kako su prošli na testu značajno skuplja u Hrvatskoj no u Njemačkoj. Tako Hipp kašicu za koju je utvrđeno da uopće nema krumpira, te da naša djeca jedu u njoj puno više riže, a manje povrća, plaćamo 54% skuplje. Nutella koja ima manje lješnjaka i Ariel koji lošije pere na hladnijim temperaturama plaćamo oko 30% više. Rekorderi što se diskriminacije u cijeni tiče su Pringles čips i Colgate pasta za zube, koji su po kvaliteti jednaki, no prvi plaćamo čak 110, a drugi 79 posto više od Nijemaca.
Zanimljivo je i to da se neki artikli proizvode u različitim tvornicama, a neki, iako se toliko razlikuju, u istima. Iz te činjenice nije teško za zaključiti kako nas kompanije i druge država tretiraju kao građane drugog reda, manje bitne članove Europske unije ili kako sve češće znamo reći “europsko smetlište”. Može li se stati na kraj ovakvoj podjeli u potrošačkom društvu i kako ostaje za vidjeti…
Foto:Ilustracija
