Ako bismo trebali u jednoj jedinoj točki locirati ključni problem današnje Republike Hrvatske i hrvatskog društva, onda je to neupitno nesposobnost da se konstruktivno postavi prema suvremenosti i da samu sebe modernizira. To naravno ne vrijedi za sve građane RH ni za sve političke snage, ali nažalost vrijedi za većinu, ponajviše za onu šutljivu masu koja čini srednju struju hrvatskog društva. U korijenu tog problema je strah od promjene koji je toliko snažan da ga ne uspijeva nadvladati ni očito svakodnevno propadanje kojemu svjedoče svi ljudi u Hrvatskoj i svi ljudi izvan Hrvatske koji se za nas interesiraju.
Taj otpor prema suvremenosti i antimodernizacijski refleks današnje RH nije iznenađujući s obzirom na to da je direktan proizvod stava i ideologije prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegova HDZ-a te, naravno, i Katoličke crkve. Za razliku od prijašnjih velikih lidera hrvatskog naroda koji su se i vidjeli kao modernizatori i to u praksi bili (Stjepan Radić, Tito), Tuđman nikad nije imao viziju budućnosti RH osim kao neovisne države koja bi valjda trebala onda i neko mitsko tisućljeće u budućnosti biti petrificirana u stanju u kakvom ju je on stvorio, komentira Goran Duhaček za Index.hr
Suvremenost nam se događa umjesto da pokušamo njome upravljati na vlastitu korist
O tome zašto je Katolička crkva antimodernizacijska snaga teške kategorije u hrvatskom društvu ne treba previše trošiti riječi, to je općepoznati fundament klerikalnog djelovanja.
Hrvatski je ključni problem danas, kao i uzrok i dalje nezaustavljivog propadanja, što se odbijamo modernizirati i na konstruktivan način priključiti suvremenosti. Naravno, živimo u globaliziranom svijetu te je suvremenost prodrla i u Hrvatsku – primjerice, ne nedostaje nam smartphonea i profila na Facebooku – ali to su primjeri suvremenosti koja se dogodila Hrvatima, a ne suvremenosti koju su oni izabrali i kojom kroz pametnu politiku pokušavaju upravljati onoliko koliko je moguće.
Protiv legalizacije nema uvjerljivih racionalnih argumenata
Kanada se pridružila malom broju pametnijih zemalja svijeta koje su odlučile napustiti poziciju gnjilog moraliziranja i širenja laži o marihuani, a da u Hrvatskoj ima političke hrabrosti, modernizacijskog impulsa i želje da se nadiđe rašireno licemjerje, pridružili bismo se Kanađanima u legalizaciji trave. Ili možemo krenuti putem Novog Zelanda, koji je za 2020. najavio referendum o legalizaciji kanabisa. Hrvatska desnica obožava referendume, zar bi joj takav smetao?
Protiv legalizacije marihuane ne postoji nijedan uvjerljiv racionalni argument, nego je tek riječ o hrpi konzervativnih laži i gluposti, dok bi blagodati za hrvatsko društvo bile ogromne. Zadržat ću se samo na pet ključnih razloga, iako ih ima mnogo više, rekao je u svojoj kolumni Goran Duhaček.
Prvi razlog za legalizaciju marihuane u Hrvata je, naravno, ekonomski. Hrvatska je u ekonomskom smislu propala država u kojoj je doista potentna jedna jedina grana privrede, a to je turizam. Legalizacijom marihuane Hrvatska bi dobila priliku izgraditi cijeli novi gospodarski sektor koji bi mogao zapošljavati mnogo ljudi i koji bi bio i savršeno komplementaran već spomenutom turizmu. Hrvatska bi se tako i unutar Europske unije, odnosno tržišta od 500 milijuna ljudi, mogla pozicionirati kao vodeća svjetska sila – da, svjetska! – u proizvodnji i prodaji marihuane. Značajan dio infrastrukture je već tu, samo je treba prenamijeniti. OPG-i koji bi se prebacili na marihuanu sigurno bi imali bolje prihode od onih na koje mogu računati sa pšenicom i kukuruzom, a da ne spominjem distribucijske mreže, pakiranje, marketing itd. To su tisuće i tisuće potencijalno odlično plaćenih dugoročnih radnih mjesta, dakle baš ono što Hrvatskoj očajnički treba.
Želite li da vam se djeca masovno iseljavaju u Irsku i Njemačku ili da su kod kuće i rade u hrvatskoj industriji marihuane?
Autor teksta: Goran Duhaček za Index.hr
Foto: Ilustracija
Vaše mišljenje nam je važno:
