Novogradiška Gimnazija danas je imala priliku ugostiti popularnoga književnog i dramskog pisca Miru Gavrana. Tom prigodom, upravo njemu u čast, na ulazu učionice broj 26 postavljena je ploča s imenom našeg velikog književnika.
Novogradiški kraj ponosan je na pisca koji se rodio u Gornjoj Trnavi, te u Novoj Gradiški stekao gimnazijsko znanje. Danas je Gavran veliki hrvatski dramatičar čija su djela prevedena na 25 svjetskih jezika, a dosad je imao 140 kazališnih premijera na svim kontinentima i ukupno milijun i pol gledatelja. Miro Gavran je već ušao u povijest hrvatske književnosti, a mlađi i oni stariji čitatelji ga prepoznaju po romanima “Profesorica iz snova”, “Pokušaj zaboraviti”, “Svašta u mojoj glavi”, “Kako je tata osvojio mamu” i drugim uspjelim ostvarenjima. Posebno je upečatljiv ostao roman “Judita” u kojem je poznatu biblijsku temu spojio s ljubavnom pričom koja se odvija u vremenu punom surovosti i bespoštedne borbe za vlast.
Drugi dan znanstvenog skupa “Miro Gavran – prozni i kazališni pisac 2015.” / “Let s Gavranom” počeo je radnim izlaganjem sudionika u Pučkom otvorenom učilištu “Matija Antun Relković”, a u nastavku je odražana promocija nove knjige dramskih tekstova Mire Gavrana ” Suze i smijeh”, te predstavljanje 8. izdanja romana “Zaboravljeni sin” i 6. izdanja romana ” Kako smo lomili noge”.
Brojni posjetitelji imali su priliku kupiti izdanja spomenutog autora, a uz to dobiti za uspomenu potpisanu posvetu. Ono što autora čini posebnim je njegova povezanost s Novom Gradiškom, a Novogradiščani se uvijek mogu pohvaliti kako su upravo oni prvi vidjeli svaku novu uprizorenu kazališnu predstavu ili književno djelo Mire Gavrana. Svakako tome treba dodati besplatnu promociju Grada i našeg kraja kroz gotovo sav opus stvaratelja.
U Gimnaziji Nova Gradiška na ulazu učionice broj 26 postavljena je ploča s natpisom ” Iz ove je učionice u svijet književnosti zakoračio Miro Gavran”. Bivšeg gimnazijalca dočekali su njegovi nekadašnji profesori, predavači hrvatskoj jezika i filozofije, te školske kolege. Prigodan govor održala je ravnateljica škole Ljiljana Ptačnik, također Gavranova školska prijateljica. Na njegove nestašne školske dane osvrnule su se Dragica Vidmar, Nada Peleh Serenčeš i Vjekoslava Baragić. Druženje je nastavljeno u razredu koji se nalazi na prvom katu Gimnazije s pogledom na Crkvu Bezgriješnog začeća Blažene Djevice Marije.
Do kraja današnjeg dana Gavran će sigurno odletjeti u neka nova stvaralaštva, ali jedno je sigurno – uvijek će se vratiti u svoje gnijezdo.
no images were found
