” Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi “bdjeti”, jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Kako se u badnjoj se noći bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo. Neizostavne su , još iz davnina, božićne svijeće, koje se kod svih Hrvata , izrađuju posebno za ovu priliku,svijeće- voštanice”. Tako o najradosnijem kršćanskom blagdanu i drevnim običajima koji ga prate, piše nepoznati autor u knjizi Zavičajna povijest i šokačka narodna baština.

 

Badnji dan ili Badnjak u Slavoniji je oduvijek bio iznimno  bogat običajima , koje određeni krajevi nastoje čuvati i demonstrirati i danas. Na Badnjak u ruralnim dijelovima naše regije ženska “čeljad” rano ustaje da na vrijeme, do zvuka večernjih zvona, uspije sve u kući i oko kuće počistiti i pripremiti obilje svakojake hrane- nemrsne za badnju večer i mrsne za sutrašnji Božić. Na Badnjak nema objeda, jer se posti do večeri, a jede se samo navečer, ali i tada isključivo nemrsnu hranu. Večera na Badnjak je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji.

I muška “čeljad” ima svoj dio zadataka. Naime, oni na Badnjak  trebaju temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice, te donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Svi poslovi trebaju biti završeni do večernje Zdrave Marije (večernjeg zvona), nakon koje domaćin objavljuje početak večere. U prostoriji u kojoj se blaguje na određeni se način rasprostire slama. Prije nego se počne s večerom, domaćin unosi  krizban (bor) i  konjsku ormu koju stavlja pod stol. U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: “Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva”, a odgovara se: “I vi živi i zdravi bili!” Uz donošenje panja -badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu, nego  je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima. Badnjak u gradu sačuvao je tek dijelić seoskih tradicija, ali slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice,  pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i u, naravno, posebno pripremljenu večeru. Najvažnije je: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu.Prije večernjeg zvona je večera,ali i zajednička obiteljska molitva.Za večeru se jede posna hrana (božićni kruh i riba ). Kada se oglasi večernje zvono, u kuću se  unosi slama , kojoj se posebno raduju najmlađa djeca. Potom slijedi kićenje krizbana, pa odlazak na polnočku.Po povatku iz crkve ,već je Božić, koji se slavi s veseljem i posebnom srećom.

Tako je u poglavlju “Božićni običaji u Slavoniji” zapisano u knjizi “Zavičajna povijest i šokačka narodna baština “, zbirci običaja starih i nekoliko stotina godina. Posebnost knjige, ali i bogate etnološke baštine je  činjenic, kako uz brojne sličnosti, gotovo svaki dio Slavonije, ima i neke sasvim svoje, male različitosti. U požeškom kraju, recimo,  žene na Badnjak više puta metu kuću, dok žene koje nisu reduše, ” spremaju dicu i odiću svojim ljudima “. Taj se dan iz soba iznose svi tronošci i mali stolići, da ne bi marva na tri noge hodala. Na Badnjak bi gazdarica na trpezu stavljala novu svijeću i žito sve vrste u lončić, žitni vijenac na trpezu, pod trpezu posudu s kukuruzom, pokraj trpeze pogaču, na njoj suhi sir, umotan u šareni peškir, na čijem vrhu je morala biti najljepša jabuka sa ružmarinom.

 

Običaji i tradicija oduvijek su bile vrijednosti kojima se Slavonija dičila, čuvajući ih i prenoseći s generacije na generaciju. Vrijednost i ljepota običaja posebno do izražaja dolaze upravo u dane blagdana. Stoga, pokušajmo bar ovog Božića, oživjeti tradiciju i istinske vrijednosti blagdana, slaveći u miru i zadovoljsvu, zanemarujući materijalno, cijeneći duhovno, okruženi ljudima koje volimo. Jer, mi smo naša prošlost i naša tradicija.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakNakon višesatnih pregovora-dogovor ipak postignu
Sljedeći članakStop spajanju bolnica: liječnici i zdravstveno osoblje izrazili negodovanje