Istaknuo je to, prisjetivši se ratnih godina, ravnatelj društva, Franjo Pavlović, podsjetivši na godine Bljeska kada, začudo, nismo oskudijevali s darivateljima. Neke studije tvrde kako će jedna od 10 osoba koja ovo čita, bar jednom u životu zatrebati krv i očekivati da ta krv bude dostupna. Upravo je, stoga važno javnost upoznati s činjenicom kako darovana krv spašava živote, kako znanstvenici još uvijek krv ne mogu umjetno proizvesti, ali i kako je dobar osjećaj biti u društvu istinskih heroja, čije veličine često nismo svjesni. A dobrovoljni darivatelji krvi naši su pravi heroji, rekao je jučer pozdravljajući dobitnike zahvalnica i medalja, zamjenik gradonačelnika Dario Ban, i osobno, nešto malo manje aktivan darivatelj krvi.
Zahvalnice i medalje za 50 puta darovanu krv primili su Ivan Ciprić, Siniša Makovičić i Mato Škvorčević, za 75 puta Đuro Basarić, Ivan Dročić, Zvonko Galik i Milorad Jovanov, te za 100 puta darovanu krv, Borivoj Bilopavlović, koji se, skromno i samozatajno, prisjetio davnih početaka darivanja krvi, ne osjećajući se ni malo posebno. Ipak, valja reći kako stara židovska koja kaže “spasiš li jedan život, spasio si cijeli svijet” u društvu ovakvih ljudi, dobiva svoju punu potvrdu. Ali, i kako su to ljudi koji humana djela čine iz istinske potrebe, a ne radi želje za promocijom, primijetio je i zamjenik gradonačelnika Dario Ban. Iako kod Novogradiščana postoji svijest o značaju i veličini dobrovoljnog darivanja krvi, vrijeme je za smjenu generacija, smatra i Franjo Pavlović, jer aktivni darivatelji uglavnom su starije životne dobi, stoga je dužnost svih nas sa značajem i veličinom ovog humanog čina , upoznati i mlađe generacije.
Autor: Simonida Tarbuk/ Vanja Tutić
