Za cijeli pogon pilane sa svim pokretninama i nekretninama početna cijena iznosi 12,8 milijuna kuna a za samu pilanu – tehnološko postrojenje i pojedinačni strojevi – cijena je 774 tisuće kuna.
Osim “pašnjaka” u Svačićevoj ulci – kako se još uvijek vode u zemljišnim knjigama – u nekretninama je i parkiralište uz staru Upravu, više zgrada i industrijsko dvorište.
Na bubnju je i pogon bivše Radinosti sa svom pripadajućom imovinom koja se prodaje za 7,9 milijuna kuna. Osim pripadajućih “pašnjaka” i “oranica” u nekretninama je i parkiralište, skladište te gospodarsko dvorište na Urijama, zatim Tvornica namještaja i tvorničko dvorište.
Podsjetimo, Drvna industrija Nova Gradiška, tvrtka DING, u zakupu je dijela opreme i prostora koji su ponuđeni na javnoj dražbi. Jedan od zainteresiranih kupaca do sada je – barem formalno – uvijek bio i strateški partner DING-a, tvrtka Holz Savić. Iako je prilikom osnivanja DING-a dogovorena strateška suradnja prema kojoj je Holz Savić trebao investirati u DING, između ostaloga i kupnjom zastarjele tehnološke linije DI Sekulića, prvotno procijenjena vrijednost imovine na prvoj je dražbi ocijenjena paprenom.
Sredovječnim stečajem od “tek” 13 javnih dražbi kojom je početna cijena snižavana sve do sadašnjih 30 posto, imovina DI Sekulić po svoj prilici ipak neće završiti u vlasništvu DING-a, izravno ili neizravno. S obzirom na kronični nedostatak obrtnih sredstava i ispražnjen gradski proračun DING bi i sam mogao završiti na bubnju već na prvoj redovnoj ili izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća u novom sazivu. Postoji samo jedno pitanje, bolje rečeno, anti-fraza onog nesretnog Hamleta: prodaja ili stečaj? U prijevodu, biti ili ne biti, ali u svakom slučaju što dalje od gradskog proračuna.
Autor: S.R., Foto: arhiva RNG
