Danas, 21. ožujka, Svjetski je dan zaštite šuma. Tom prigodom, ekipa Radija Nova Gradiška, pod vodstvom stručnog tima Šumarije Stara Gradiška, posjetila je šumu Prašnik, izuzetu 1929. godine iz redovnog gospodarenja te proglašenu Posebnim rezervatom šumske vegetacije.

Upravitelj šumarije Kruno Szabo otkrio nam je zašto je taj šumski predjel zaštićen zakonom, odnosno u čemu je njegova osobitost: “Zasluge idu hrastu lužnjaku, najbitnijoj drvenastoj vrsti na ovom području. Inače imamo sve vrste koje pridolaze u nizinskoj hrastovoj šumi. U zadnje vrijeme sve je više graba, a ima i klena, jasena, johe. Tu i tamo nešto je amorfe, a ovih dana susrećemo i jaglace”.

Prašnik je nekada imao obilježja prašume, ističe Szabo, no kroz godine su se, stjecajem okolnosti, počele događati promjene u vegataciji: “Kroz vrijeme od 30, 40 godina, poslije izgradnje Savskog nasipa, grab počinje preuzimati primat. To ujedno znači da je područje puno suše nego prije. Naime, poznato je kako je izlijevanje rijeke Save pogodovalo vegetaciji”.

Iako je područje ugroženo minsko-eksplozivnim sredstvima, od Domovinskog rata naovamo, na sreću, nitko od mnogobrojnih znatiželjnika nije nastradao. “Opasnost od stradavanja je nešto manja nego prije, ali nije isključiva”, upozorava Szabo.

Upitan o budućnosti Prašnika, Szabo odgovara: “Šuma jest zaštićena zbog hrasta lužnjaka, no bitno je i promatrati što će se događati sa šumom kad se s njom ne gospodari na uobičajene načine. U ovih 20, 30 godina primijetimo ogromne razlike, no zbog područja ugroženih minama nije moguće raditi mjerenja. Ono što nas brine, strahovito je puno sušenja hrasta”.

Jedan od ciljeva posjete šume Prašnik bio je svakako obilazak diva, Gaibijinog hrasta, koji je kroz stoljeća narastao do impozantne veličine te ga smatraju najvećim hrastom lužnjakom u Europi. Tu informaciju konkretizirao je i sam Szabo: “Imamo podatak da mu je deblo najdeblje u Europi. Nije najviši, nedostaje mu 2 metra. Gaibijinim hrastom se uistinu trebamo ponositi. Živ je, ima relativno dobru krošnju. Sigurno je iznutra već šupalj. Procjenjujemo da je star oko 340 godina”.

 

O impresivnosti ovog gorostasa pisali su i priznati svjetski znanstvenici Jeroen Philippona (Nizozemska), Kouta Rasanen (Finska) i Michael Spraggon (Engleska). Svoja zapažanja objavili su na portalu www.monumentaltrees.com, gdje zaljubljenici u prirodna bogatstva iz čitavog svijeta mogu vidjeti naše ljepote. Potonje svjedočanstvo može nam služiti kao poticaj da ovu šumu još više valoriziramo, kako kroz turističku ponudu našeg kraja, tako i kroz edukativne sadržaje.

 

Klikni na LINK za panoramski prikaz Gaibijinog hrasta!

 

Prema podacima iz 1979. godine, Prašnik broji 1487 stabala hrasta lužnjaka i 48 stabala običnog graba i bukve. Hrastovi divovi visoki su i više od 40 m, prsni promjeri debla im dosežu 200 cm, a jedno stablo može imati drvnu masu veću od 50 m3. Sam Prašnik je svojim postajanjem velika pohvala i priznanje hrvatskoj šumarskoj struci koja je i prije 80-tak godina uvidjela kako vrijednost i značenje ove šume nadilaze materijalnu vrijednost drva od kojeg je sazdana.

Ljepote Prašnika možete upoznati samo uz pratnju ovdašnjih šumara, koji će vas stručno upoznati s vrijednostima ove hrastove prašume, a i sigurno provesti šumskim stazama i puteljcima. S obzirom da je većina šume očišćena od mina zaostalih iz Domovinskog rata, još uvijek postoje područja koja su minski sumnjiva, i zbog toga nepoznata.

Autor: Zorislav Knežević/photo: S.R. i Z.K.

Komentari
Prethodni članakIzabran Savjet mladih
Sljedeći članakPolicija trenira strogoću vožnje