13.veljače 2012. “otputovao” je naš Raja – negdje tamo na neko svjetlije, iskrenije i veselije mjesto gdje smo svi jednaki i gdje nema mjesta za zloću, tugu i nesreću…i nasmijan i sretan gleda na sve nas….i svira “tamo negdje u toj neimenovanoj, nasmijanoj i veseloj – planeti ” na svom radiju za sve i čeka….nas….
Prošlo je pet dugih godina od kada nas je napustio dragi kolega i prijatelj Rajko Aleksić, čovjek koji je živio za Radio Nova Gradiška. Radijski mađioničar, ali prije svega – ČOVJEK, kojeg su voljeli svi, upravo zbog njegove dobrote i “onoga” što je imao u sebi, a s čime se mogu rijetki pohvaliti.
Da je danas živ proslavio bi svoj 60- ti rođendan i mogu samo zamisliti kakva bi to proslava bila, jer on je zaista znao uživati i s osmijehom na licu svakodnevno bio spreman za šalu. Rijetki su ljudi koji imaju sposobnost toliko samozatajno, a opet toliko snažno, utjecati na ljudske živote. I zauvijek ih promijeniti. Ti si bio od takvih među nama.
S neizmjernim poštovanjem sjećat ćemo se uvijek svih naših dragih i ugodnih zajedničkih godina. Naša druženja, primjerice na Novogradiškom glazbenom ljetu, nikada neću zaboraviti. Zvali su nas veseli kutak, jer smo uživali u svakoj pjesmi koja je izvedena na NG ljetu, plesali, skakali, veselili se, a opet smo bili spremni profesionalno odraditi sve poslove oko prijenosa te manifestacije uz koje je ovaj radio od samog početka.
Sjećam se njegovih zadnjih dana, tjedana, mjeseci života, kada ne bi ni posumnjao da će nas uskoro napustiti. Pripremali smo se za nabavku nove tehnike na radiju zbog koje je bio sretan kao malo dijete. I uvijek je bio doktor od tehnike, i mislim da nije bilo čovjeka u ovom dijelu Hrvatske koji je toliko znao o ovom poslu kao on; kada bi ga probudili u pola noći i pitali nešto, mislim da bi znao odgovor iste sekunde.
I čekao je mjesecima tu novu tehniku, pitao se hoće li konačno stići ne znajući da će uskoro otići na drugi svijet. I znate kada je stigla, na sam dan posljednjeg ispraćaja našeg Rajka; kada smo došli do vrata našeg Radija pronašli smo cedulju na kojoj je pisalo da su dostavljači s opremom bili kod nas, ali je bilo zaključano. Slučajno ili sudbina?
I kada su svi njegovi prijatelji glazbenici svirali na njegovom posljednjem ispraćaju “Pjesmu rastanka”, rekao sam sebi, “zašto Rajko još nisi pričekao jedan dan, pa da vidim još jednom osmijeh na tvom licu kada ta prokleta oprema konačno bude dostavljena”? I krenuo sam u plač. Suze su same od sebe klizile po licu. I otišao je naš Rajko, ali uvijek će biti u našim mislima i srcima. Upravo u njegovu čast, bez obzira što netko rekao, kada ode Rajko da neće više biti Radija, držat ćemo ovaj radio na životu i zapamtiti sve njegove savjete i ideje zbog kojih je Radio Nova Gradiška bio jedinstven i slušan.
Svaka pjesma koja će nas podsjećati na njega, bit će prožeta tugom na više od 30 godina zajedničkog rada i stvaranja programa, ali i srećom što smo mogli živjeti i raditi s takvim čovjekom. Rajko Aleksić utkao je sebe u novogradiški radio. Zato će svima, koji su ga voljeli i radili s njim, u radiju ostati jedna nedovršena pjesma, o velikom srcu ugrađenom u “dobar radio za dobre ljude”.
I još nešto, kao da je sâm Rajko želio napustiti ovaj svijet 13. veljače 2012. godine, jer se od ove godine po prvi put ovaj datum obilježava kao Svjetski dan radija. Opet, slučajnost ili sudbina?
Hvala ti Rajko za sve, za sve one dane, mjesece i godine koliko sam te poznavao. Bio si mi drugi otac, razlog zbog kojeg sam počeo raditi na Radiju Nova Gradiška, jer sam znao, da ako si ti tu, bit će sve u redu, reći ćeš mi što ne valja, pohvaliti ono što sam dobro odradio. No, sada te nema. Nema čovjeka koji će me iskreno pohvaliti ili kritizirati. Ali upravo zbog svih tvojih kritika i pohvala na moj rad, znam kako dalje nastaviti i mogu to prenijeti i na druge. Zato si i bio najbolji, jer si znao svoje znanje prenijeti na druge kolege. Još ti jednom veliko HVALA i počivao u miru tamo gore.
