Tradicionalno, u nedjelju 18. prosinca, u Cerničkoj Šagovini, obilježena je 25. obljetnica Akcije „Šagovina 91“. Bila je to jedna od najvećih obrambenih akcija u ovom kraju tijekom domovinskog rata.
Tada su pripadnici 121. novogradiške pukovnije, Zagreb, grupe “Svileni”- 99 bojne i 108 brodske brigade ZNG-uspješno razbili četničke osvajače.
Nažalost tada su ovdje za slobodu i nezavisnost domovine svoje živote dali Slavko Matošević, Josip Marinović, Tomislav Špehar, Marijan Ruškan, Slavko Mihaljević, Tomislav Ruškan, Vlado Dubovski, Miroslav Krpan, Zdravko Romić i “Svileni”iz Zagreba Darko Franić, Igor Vukas, Zlatko Kručar i Jurica Bebić.
Ovom prilikom u njihovu čast položeni su vijenci na spomenik koji im je podignut u središtu sela,uz sat povijesti uz prisustvo osnovnoškolaca iz Cernika i iz Zagreba, te je služena sveta misa zadužnica za poginule branitelje u crkvi “Cernička Šagovina”.
U ime Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović vijenac je položio izaslanik Jožek Štignjedec, a u ime Ministarstva branitelja izaslanik Branko Cindrić.
I ove godine u Cerničkoj Šagovini su se okupili brojni hrvatski branitelji, predstavnici 121. brigade Hrvatske vojske, 149. Trešnjevačke brigade, 99. brigade iz Peščenice, 108. Brodske brigade, izviđačko diverzanskog voda iz Zagreba, ratni zapovjednici, učenici Osnovne škole “Žitnjak – Petruševac” i đaci cerničke Osnovne škole „Matija Gubec“Nakon polaganja vijenaca, na radost svih mještana mjesta Cerničke Šagovine, svečano je otvoren Društveni dom.
Načelnik Općine Cernik, Nikola Jugović, zahvalio se svima što su došli odati počast poginulim kolegama:
-Tužan je ovo dan, ali se s ponosom sjećamo tih ratnih dana i radosti kada smo oslobodili ovaj kraj. Bacali su na ovaj kraj mnoge projektile, srušene su kuće, i ovaj dom. Živote možda nećemo vratiti, ali vraćamo vama, mještani, ovaj Dom, kako bi vam koristio u svakodnevnom životu.
Dom je zajedno s načelnikom Jugovićem otvorio župan Danijel Marušić:
-U ime Brodsko-posavske županije zahvaljujem se svim braniteljima što nisu poklenuli pred agresorom, što su hrabro branili svoje domove, prijatelje i naš grad. Ova akcija za nas je i tužan i radostan trenutak. Mnogi od vas ste izgubili roditelje, djecu, supružnike, kolege. No, radosni smo što nismo izgubili voljeni kraj. Hvala svima što ste došli u Cerničku Šagovinu. Lijepo je vidjeti da ovdje ima života, a ovaj Dom svakako će služiti svim mještanima.
Smjer Okučani – Nova Gradiška za neprijatelja je bio osobito zanimljiv. Nastojali su potisnuti 121., 108., i 99. brigadu i osvojiti selo Gorice iz kojeg se može dobro nadzirati Nova Gradiška, te sela Mačkovac i Savski Bok. Osobito jake napade neprijatelj je poduzimao 2., 3., 8., 9. i 11. studenog ali bez uspjeha. Hrvatske snage su 13. studenog na ovom području poduzele inicijativu i potisnule neprijatelja u smjeru sela Medari (oko 300 m).
Na novogradiškoj bojišnici namjera neprijatelja je bila s jakim snagama iz šireg područja Šnjegovića, Golobraca i Mašićke Šagovine osvojiti Cernik. Na ovaj način su još jednom željeli ugroziti Novu Gradišku.
No, 121. brigada i 123. brigada su zamisao i cilj neprijatelja onemogućili poduzimanjem napadne operacije upravo prema selima Golobrdac – Sinlije – Šnjegović. Napad je počeo 10. prosinca u akciji pod imenom “Gradina”. Uništena su srpska uporišta, neprijatelj je protjeran prema Bučju (Pakrac), Pakracu i Okučanima, te su oslobođena sela Šnjegović, Sinlije, Čečevac, Jeminovac, Vučjak Čečavski i Ruševac (Brestovac). Cesta Nova Gradiška – Požega potpuno je osigurana.
Dana 19. prosinca 121. novogradiška brigada i 99 brigada Peščenica izvele su napad na neprijateljsko uporište u selu Mašićka Šagovina i selo je oslobođeno. Oslobađanje Mašićke Šagovine bilo je ključno u obrani Cernika i Nove Gradiške, te je ta bitka poznata kao “Bitka kod Mašićke Šagovine”. Kasnije, 30. prosinca, 121. novogradiška brigada oslobađa i selo Širinci, nadomak Trnakovca i Okučana.
Tijek akcije:
Zauzimanjem Mašičke Šagovine 19. prosinca 1991. godine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne novogradiške bojišnice.
Napasti Novu Gradišku sa sjevera, odnosno južnih obronaka Psunja, imao je srpski agresor u planu od početka rata. Računao je pritom na srpsko stanovništvo u selima novogradiške i požeške općine, u kojima su kao i u drugim selima u kojima su živjeli Srbi, obavljene opsežne pripreme za oružani ustanak.
Za agresora veoma važna točka na obroncima Psunja bila je Cernička Šagovina. Znala je to i naša obrana, koja je odbijala sve nasrtaje iz pravca Mašičke Šagovine, ali i planirala kako eliminirati snažno neprijateljsko uporište.
Prvi pokušaj neprijatelja na formiranju sjeverne crte, kojom se Nova Gradiška trebala zatvoriti iz smjera Psunja, bio je osvajanje Cerničke Šagovine 18. listopada 1991. godine. U tome četnici nisu uspjeli. Jako njihove snage od oko 45o dobro naoružanih ljudi napale su iz svog uporišta u Mašičkoj Šagovini. Prethodnica pješačkom napadu bio je snažan topnički napad na položaje branitelja Cerničke Šagovine. Obrana sela je bila dobro organizirana. Četnici su naišli na snažan otpor pa je napad odbijen.
Valja istaknuti da Šagovljani nisu napustili svoje selo, pa su ga zajedno s Hrvatskom vojskom branili i obranili. Neprijatelj nije uspio da se obroncima psunja probije istočno prema Šumetlici. Osujetilo je to njegov plan i namjeru da dva dana kasnije, 20. listopada 1991. godine, silovito napadne Novu Gradišku i pokuša je osvojiti.
Jedna od najvažnijih i uspješnih akcija Hrvatske vojske na novogradiškom bojištu svakako je akcija „Šagovina“ izvedena 19. prosinca 1991. godine. Razbijeno je tada snažno, strateški važno četničko uporište. Šešeljevi „beli orlovi“ doživjeli su u Mašičkoj Šagovini jedan od svojih najtežih poraza, a srpski agresor primoran na povlačenje. Oslobađanjem Mašićke Šagovine Hrvatska vojska otvorila je put prema Trnavi i Širincima radi daljnjeg napredovanja prema Oučanima. Plan akcije dugo je pripreman kako bi se postigao stopostotni uspjeh.
Početkom prosinca kod tzv. „Špiragove“ vikendice , na cesti Cernička Šagovina – Mašićka Šagovina, dolazi do sukoba s grupom četničkih diverzanata, ubačenih iz Mašićke Šagovine. .Izviđači 2. bojne , vojnici 2. satnije 3. bojne i vojnici 3. satnije 2. bojne zarobljavaju četiričetnika, dok su trojica smrtno stradala.Od zarobljenih četnika dobiveni su dragocjeni podaci o snazi i borbenom rasporedu neprijateljskih postrojba, što je bio jedan od presudnih momenata da se počne detaljnije razrađivati plan akcije „Šagovina“
Za izvođenje akcije predviđene su Samostalna borbena satnija u svom punom sastavu sa oko stotinu vojnika, jedna mješovita satnija od 150 dobrovoljaca 2.bojne, specijalna grupa od 13 vojnika iz Zagreba pod nazivom „Svileni“ te stotinjak dobrovoljaca 2. i 4. satnije 3. bojne 121. brigade.
U sklopu plana pješačkog napada razrađena je opsežna topnička taktika kao priprema za pješački napad. Tu zadaću su imale topničke postrojbe 108. brigade i postrojbe MAD-a i MPOD-a 121. brigade.
Uspješnim savladavanjem neprijateljskog minskog polja, vojnici samostalne borbene satnije uspješno dolaze do prvih neprijateljskih položaja. Pola sata prije pješačkog napada na Mašičku Šagovinu simulirana je topnička priprema pješačkog napada na agresorske položaje u Medarima. Uslijedila je potom topnička vatra po Mašičkoj Šagovini iz svih raspoloživih oruđa. Naročito su bili aktivni minobacači 120 mm, laki raketni lanseri 128 mm, „ZIS-ovi“ 76 mm i samohotke 90 mm 121. brigade te minobacači 120 mm 108. brigade.
Nakon topničke pripreme pješačke postrojbe počinju napad. Koristeći se 60 mm minobacačima i RB-oima, jedan vod Samostalne borbene satnije neutralizira mitraljeska gnijezda i uspijeva doći do prvih kuća u selu. Doživljava pritom i tenkovski napad iz smjera Trnave. Na ulasku u selo nailaze na jaki otpor četnika. Dva borca su tada poginula, a 13 je ranjeno. Napad je jedno vrijeme bio obustavljen zbog evakuacije poginulih i ranjenih boraca.
Većina vojnika 2. i 4. satnije 3. bojne napušta sektor Mašičke Šagovine. Planirani položaji nisu zauzeti, a cesta prema Širincima je ostala slobodna. Tek dvadesetak vojnika 3. bojne uspijeva zadržati zaposjednute položaje. U otežanim okolnostima, kada je plan napada bio bitno izmijenjen i bila dovedena u pitanje cijela akcija , grupa Zagrepčana zajedno s devetoricom izviđača ulazi u selo, nakon što su razbili četničke snage u rovovima na sjevernoj strani sela. Prodor u Mašičku Šagovinu potom čine vojnici 2. bojne i ostatak vojnika 3.bojne, nakon što su osigurali cestu prema Širincima.
Brzim ulaskom u selo četnici su bili iznenađeni, razbijeni i istjerani iz Mašičke Šagovine. Nakon što su evakuirali ranjene i poginule, Samostalna borbena satnija nastavlja započetu akciju, ulazi u selo s južne strane i u poslijepodnevnim satima se spaja s vojnicima 2. bojne i „Svilenima“.
U akciji „Šagovina“ četnici su pretrpjeli velike gubitke. Imali su oko stotinu poginulih. Hrvatska vojska uspješno je okončala započetu akciju. Zloglasno četničko uporište je zauzeto i razbijeno. Radost pobjede pomutili su gubitci u ljudstvu. Ni u jednoj ofenzivnoj akciji koju je poduzela 1231. brigada prije, a ni poslije,nije bilo toliko smrtno stradalih. Pognulo je jedanaest njenih pripadnika, a više desetaka je ranjeno. U akciji su poginula i četiri pripadnika specijalne grupe „Svileni“ iz Zagreba.
Zauzimanjem Mašičke Šagovine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne bojišnice.
