U Hrvatskoj egzotično voće sve više dobiva na cijeni, počevši od peruanskih jagoda, maracuje,japanskih jabuka i drugih vrsta što uključuje imongolsku borovnicu Amelanchier alnifolia.
Otpornu je voćnu vrstu na svojem gospodarstvu odlučio zasaditi i Ivan Šulog iz Donje Bistre, jedan od pionira oživljavanja egzotičnog voća i povrća u Hrvatskoj. Danas vlasnik tvrtke Šulog d.o.o i brenda Exotic King, ima svoje kooperante koji na poljima diljem Hrvatske sade egzotično povrće (kiwi, batat, buternut tikvu), ali i voće. Od mnogih koje ima naš se sugovornik odlučio i za mongolsku borovnicu, biljku rasprostranjenu od Aljaske do SAD-a odnosno Kanade.
Križanje mongolskih i prerijskih sorti
Tamo je mongolska borovnica kao najpoznatija vrsta nastala križanjem mongolskih i prerijskih sorti pa su se tako dobili dobri kultivari, čiji se preci i smatraju domicilnom biljkom koju su uvelike koristili Indijanci. Ponajprije za prehranu i pripremu čajeva od njenih listova odnosno korijena unutarnje kore kao i bobica. Šulog kaže, kako je riječ o listopadnom grmu odnosno manjem drvetu visine do 4 metra sa crvenim pa čak i crnim plodovima (bobicama) koje sliče borovnicama. Često su presvučene sa svojevrsnom voštanom prevlakom, veličine su do 15 milimetara a rastu u grupama od po 12 komada.
Plodovi se beru kada dostignu dvije trećine zrelosti, a dozrijevaju tijekom lipnja odnosno u prvoj polovici srpnja. Karakterističnih su bijelih cvjetova koji su na proljeće primamljiva ispaša pčelama. Za razvoj zrelog ploda mongolske borovnice treba oko 100 dana bez mraza, pa je utoliko pogodna i za uzgoj na našim prostorima.
Manje je zahtjevna od uzgoja obične borovnice kojoj je po plodovima slična, a dobro je što klimatski nije osjetljiva kao i obična borovnica pa se može uzgajati na različitim vrstama tla. Najbolje rezultate daje na pH vrijednostima tla od 5,5 do 7,0 (nešto su lošiji učnici na teškim i slabo propusnim tlima). Podizanje nasada mongolske borovnice treba obavljati u redu od 0,6 do jednog metra, dok razmak između redova ovisi o načinu berbe, a kreće se od 3 do 4 metra za ručno branje i oko 6 metara za strojno.
Prinosi po hektaru do 12 tona svježeg ploda
Prinosi po hektaru iznose od 7 do 12 tona svježeg ploda koji, doznajemo podnosi temperature i do minus 50, kao i sušna razdoblja. Biljka počinje rađati u drugoj godini, a puni se rod kaže Šulog očekuje nakon sedme. Životni joj je vjek oko 30 godina, iako pojedini kultivari mogu doživjeti i 70.
Plodovi mongolske borovnice su tamne boje, veličine oko 16 milimetara, slatki su i sa postotkom šećera do 20%. Bogati su magnezijem, željezom, kalcijem, kalijem, bakrom, manganom, karotenom a smatraju se čak i boljim izvorom kalcija nego crveno meso, povrće i žitarice. Istraživanja kazuju da imaju visoki sadržaj fenola, flavonoida i antocijana odnosno vitamina C te da blagotvorno djeluju na probavni sustav koji štite odkancerogenih tvari iz hrane. Zbog visokog postotka antioksidanasa mongolska se borovnica svrstava u skupinu super voća odmah iza aronije i gojii bobica s kojima se često sljubljuje kako bi im poboljšala trpki okus.
Za podizanje nasada poželjno više kultivara
Mongolska se borovnica kaže naš sugovornik može uzgajati tamo gdje uobičajena američka ne može jer je otporna na hladnoću, a za podizanje nasada preporučuje se više kultivara. Otporna je na bolesti, a najveći je problem zaštita od ptica u vrijeme zriobe plodova. Za plantažni se uzgoj može koristiti nekoliko razvijenih kultivara mongolske borovnice – a ponajprije je to Honeywood, kanadski kultivar (doživi i 50 godina) koji raste u obliku grma, s uspravnim granama koje se polako spuštaju tvoreći krunu na vrhu grma (naraste do 5 metara u visinu i 4 u širinu).
Sorta obilno rodi a pogodna je za pravljenje džemova,sokova kao i svježu konzumaciju. Kultivar, tzv.krasnojarskaja raste kao grm i omanje stablo s plodovima prosječne veličine, a spada u kasnije sorte.Northline je kanadski rani kultivar visine tri metra, širine dva, a rađa plodove izvrsnog okusa od tamnoplave do crne boje. Dobro je što se može saditi na svim pozicijama ponajprije sunčanim, ali i poluzasjenjenim mjestima. Mongolska borovnica sorte Smokey jedan je od popularnijih kultivara, raste grmoliko do 5 metara u visinu, cvjeta kasnije od ostalih sorata pa je otporna na proljetne mrazeve.
Rađa sočne i slatke plodove, krupne s purpurno crnom voštanom prevlakom. Bobice joj rastu u skupinama od 7 do 11, obilno rode a daju prinos od sedam kilograma ploda po grmu. Smokey voli sunčane, ali i djelomično zasjenjene pozicije, a dobro je ističe Šulog što “svake druge godine teže većem urodu”. Kaže kako su mongolske borovnice nova vrsta voća u Hrvatskoj koje je uvelike traženo u inozemstvu gdje su im najveći uzgajivači u Kanadi i SAD-u.
Uzgoj isplativ jer potražnja nadmašuje ponudu
Tamo potražnja nadmašuje ponudu zbog čega će im uzgoj ubuduće biti itekako isplativ. Posebice jer su cijene tog svježeg voća visoke, a predviđa se da će biti itekako traženo u Europi gdje im je uzgoj već počeo posebice u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U potencijalnoj proizvodnji predstavljaju veliki resurs za proizvodnju džemova i sokova.
U preradi, koriste se kao dodatak (poboljšivač okusa) drugim voćnim proizvodima, posebno onim s kiselim okusom. No, ipak je najveća prednost u plasmanu u svježem stanju na EU tržište, gdje je na burzama pokazan veliki interes nakon prezentacije kanadskih uzgajivača, koji svoj potencijal plasmana okreću prema Japanu, uz tradicionalan plasman Sibirskih borovnica.
