Sa stranica Gradskog muzeja Nova Gradiška prenosimo priču o novogradiškoj znanstvenici koja živi i radi u SAD-u, Sandri Oršulić.
Sandra Oršulić rođena je 8. rujna 1967. u Novoj Gradiški, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Njezini prijatelji iz djetinjstva bili su Izabela Szabo i Milan (Mićo) Rosić. Najveći uzori bili su joj roditelji (Katarina i Antun Oršulić) i starija sestra Daniela Oršulić (danas Ivanović).
Iako nije pokazivala poseban talent za umjetnost kao ostali članovi obitelji, odmalena ju je privlačila znanost. Rado je pisala prijave za stipendije kako bi sudjelovala u različitim znanstvenim programima. Studirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a tijekom ljeta sudjelovala je u znanstvenim projektima u Reykjavíku, Jeruzalemu i Mainzu.
Doktorirala je na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon čega su uslijedila znanstvena usavršavanja u Freiburgu, Washingtonu, DC, i New Yorku. Znanje je upijala od svih – od nobelovaca i studenata do beskućnika – jer je vjerovala da svatko može biti izvor inspiracije i životne pouke. Posebno ju je fasciniralo promatranje prirode pomoću instrumenata koji omogućuju „vidjeti” izvan prirodno dostupnih frekvencija, bilo kroz lasersku mikroskopiju ili interpretaciju digitalnih slika uz pomoć algoritama umjetne inteligencije.
Prvu profesorsku poziciju dobila je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, a danas je profesorica na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu (UCLA). Dr. Oršulić autorica je brojnih znanstvenih radova i patenata, ponajprije u području temeljnih biomedicinskih znanosti.
Laboratorij Oršulić (OrsulicLab.com) trenutačno se bavi istraživanjima raka. Cilj njihova rada jest otkriti što uzrokuje pogreške koje dovode do razvoja raka, kako ga spriječiti, razumjeti različite evolucijske putove tumora te to znanje primijeniti kako bi svaki pacijent imao veću šansu za preživljenje.
Sandra Oršulić ponekad dolazi u Novu Gradišku kako bi posjetila članove svoje obitelji: majku, sestru, nećakinju Irenu Pazineti te nećake Bernarda i Brunu Ivanovića.
Tekst i fotografije: Sandra Oršulić
Komentari
Prethodni članak„Volim te” – Gajevci od povijesnih romansi do Kušecovih stihova u Danima hrvatskoga jezika
Sljedeći članakČetiri predstavnika iz BPŽ u novom sazivu Skupštine Hrvatske poljoprivredne komore