Do 31. ožujka posjetitelji novogradiškog Doma kulture mogu pogledati još jednu sjajnu izložbu.
“Protuletje” je naziv izložbe akademske umjetnice Željke Gradski koja je postavljena u ovoj našoj kulturnoj ustanovi, a na sinoćnjoj svečanosti otvorenja uz autoricu, izložbu je predstavila povjesničarka umjetnosti Iva Körbler.
Kako je istaknula, autorica se novogradiškoj publici po prvi puta predstavila izborom radova iz nekoliko ciklusa slika većeg i velikog formata, u kojima, prema vlastitim riječima, „otvara vrata nepoznatom“:
– Bliska tradiciji nadrealizma, ali i slikarstva snova i magičnog slikarstva koje je velikim dijelom „viša oktava“ simbolizma, Željka Gradski kombinira nekoliko stilskih izričaja, koji ponekad stilizacijom djeluju poput tzv. dječjeg crteža, koji također ima dugu tradiciju u europskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća.
Unutar uvijek nepoznatog terena podsvijesti koje se odmotava iznutra, prepoznajemo postupke kojima slikarica poseže za sadržajem – njima dominira igra, intuicija, umnožavanje slojeva, stvaranje poveznica, kombiniranje tehnika i postupaka. Sliku započinje improvizacijom na podlozi, postupkom bez predumišljaja u kojemu uslojavanjem poteza, crteža, teksta, riječi, gotovo podsvjesnih ekspresija, tragova koji se lijepe na platno osluškuje logiku podsvijesti – poput automatskog rukopisa nadrealista. Motivi i kolorit preklapaju se bez da vidimo početak i kraj, ostavljajući dojam kompleksnog, fantazmagoričnog svijeta kroz mnoštvo dubinskih planova slike.
Motivi noćnih prizora, gdje „baba“ jaše na jelenu kroz noć i vatru, jednorozi, bića s onu stranu sna i iz podsvijesti, bliska su repertoaru bajki, lokalne mitološke tradicije, ali i širem spektru europske sjevernjačke mitologije. Umjetnica će sama reći kako je „najluđe stvari naslikala u gluho doba noći tj. jutra, u te sate prepune napetosti i drame“, kada sloj između našeg svijeta i drugih dimenzija biva najtanji, i kada svijetom lutaju bića iz drugih dimenzija koja čine okvir naših bajki, basni i mitološke tradicije.
To su za umjetnicu sati izmjene, transformacije iz tame u svjetlo, simboličkog i metaforičkog jahanja i probijanja kroz noć (referenca na „dark night of the soul“), kada nakon uzdizanja iz pepela „bacamo sjemenke da proklijaju u toploj vlazi i mraku, tišini noći“ (Željka Gradski). To su i u duhovnom svijetu stanja prije svitanja, pred zoru, kada je tama najgušća, i kada u prirodi kratko vlada trenutak potpune tišine. A onda dolaze praskozorja kada osjećamo kako ponovno držimo sve konce našeg života u rukama, uz prirodu i životinje kao t(r)ajne saveznike.
U tu se naraciju odlično uklapaju motivi iz opusa Ivane Brlić Mažuranić, čije bajke tek kao odrasli prepoznajemo kao „priče s ključem“. Transformacija i buđenje u prizorima slikâ poprima simboličko značenje, koje je za umjetnicu autentično jer je u njima prenesen njezin vlastiti životni put. Željka Gradski nije izgubila nadu u prirodu i život, nije ugasila svjetlo u sebi, a duboko osjećanje i razumijevanje prirodnih ciklusa daje joj snagu za nove stvaralačke početke – istaknula je, između ostalog, Körbler.
Dobrodošlicu je posjetiteljima uputila v. d. ravnateljice Doma kulture Marija Kusaković, dok se publici na iskazanom interesu zahvalila i sama autorica.
U svakom slučaju, izložba je ovo koju svakako vrijedi pogledati jer, prema ocjenama posjetitelja, prvim dojmom budi životnu radost i potiče na optimizam i buđenje.
