U vremenu kada se sve manje krećemo, a sve više sjedimo u automobilima, uredima i vlastitim domovima, povratak osnovnoj ljudskoj potrebi za kretanjem postaje važniji nego ikada. Upravo o tome govori dr. Ivan Smoljanac, specijalist urologije i predsjednik Biciklističkog kluba “Psunj” Nova Gradiška, koji biciklizam vidi kao jednostavan, dostupan i iznimno učinkovit put prema boljem zdravlju.
„Čovjek da bi preživio u povijesti, morao se kretati. Danas je kretanje postalo gotovo zaboravljena vještina. Sve manje hodamo, sve više se zatvaramo“, ističe dr. Smoljanac.
Nova Gradiška je, kaže, grad idealan za svakodnevno kretanje. „Mali smo grad, vremenski uvjeti su uglavnom dobri, a ipak smo često u automobilima i za kratke relacije. Mnoge stvari mogli bismo obavljati pješke ili biciklom.“
Za njega je biciklizam jedna od najboljih rekreacija. Prisjeća se djetinjstva kada je, poput mnogih, vozio poni bicikl, odlazio baki i provodio sate na dva kotača. „S godinama su udaljenosti postajale sve veće, ali ljubav prema biciklu je ostala. Biciklom ste brži, slobodniji, a istovremeno činite nešto dobro za svoje tijelo.“
Naglašava kako je biciklizam koristan za sve generacije, od djece do starijih osoba. „Oni koji se malo kreću svakako bi trebali razmisliti o biciklu. Rasterećujemo promet, poboljšavamo kvalitetu zraka, a korist za zdravlje je višestruka. Svako kretanje je više nego dobro.“
Kao liječnik posebno upozorava na važnost promjene životnih navika. „Kod mnogih bolesti možemo koristiti lijekove, ali bez promjene stila života nema stvarnog napretka. Biciklizam je prirodni saveznik medicine. Potiče kretanje, a čovjek se mijenja i duhovno jer kretanje pozitivno utječe na psihu.“
Dotaknuo se i čestih pitanja o utjecaju bicikliranja na muško zdravlje. „Nisam našao relevantne medicinske dokaze da je biciklizam štetan za muškarce, konkretno u urološkom smislu. Ako se na biciklu sjedi pravilno, pritisak na prostatu ne bi trebao biti problem. Ozljede su moguće kao i u svakom sportu, ali ne postoje dokazi da je bicikl loš za muško zdravlje.“
Ključ je, naglašava, u umjerenosti i pravilnom korištenju. „Bicikl treba prilagoditi vozaču. Kao što majica nije univerzalne veličine, tako nije ni bicikl. Postoje stroga mjerila, veličina okvira, visina sjedala, položaj upravljača. Kada se ozbiljnije bavite biciklizmom, sve se mjeri u centimetrima. Traži se kompromis između učinkovitosti, stabilnosti i udobnosti.“
Kupnja bicikla, dodaje, tek je prvi korak. „Ne možete ga samo izvaditi iz kutije i sjesti na njega. Potrebno ga je podesiti prema svojoj visini i potrebama. U tome je velika razlika između povremene i pravilne vožnje.“
Poruka dr. Smoljanca je jasna i optimistična: povratak kretanju nije samo pitanje sporta, nego kulture življenja. A bicikl, jednostavan, pristupačan i zdrav, može biti početak pozitivne promjene, kako za pojedinca, tako i za cijelu zajednicu.
