Dok se od stočara traži sve više papira, tablica i evidencija, stvarni problemi, bolesti, uginuća, mraz i tržišni rizici – ostaju uglavnom neosigurani. Obitelj Bićanić iz Oštrog Vrha već više od 20 godina opstaje u stočarstvu, ali upozorava: sustav se udaljio od stvarnosti sela.
Obitelj Bićanić iz Oštrog Vrha u općini Staro Petrovo Selo više od dva desetljeća gradi svoju priču u poljoprivredi. Od pilane, preko mliječnog govedarstva, do sustava krava–tele, njihovo gospodarstvo prošlo je gotovo sve izazove koje stočarstvo može donijeti. No, kako ističu, danas najveći teret više nije samo fizički rad, nego papirologija i nefunkcionalan sustav osiguranja. „Mi nismo knjigovođe. Mi smo ljudi na terenu, sa stokom, zemljom i strojevima. A sustav nas zatrpava dokumentacijom dok nas istovremeno ne štiti kad se dogodi šteta“, kaže Borislav Bićanić, nositelj OPG-a.
Od mlijeka do mesa: prilagodba kao nužnost
Bićanići su se do 2010. godine bavili proizvodnjom mlijeka, no nakon velikog uginuća stoke, kada im je stradala gotovo polovica stada, bili su prisiljeni na potpuni zaokret. „To je bila prekretnica, novi početak. Prešli smo na sustav krava–tele i nismo požalili. Pasmina je otpornija, ne smetaju joj ni žege ni zime, a meso je vrhunske kvalitete“, ističe Borislav. Danas su zadovoljni proizvodnim rezultatima, osobito jer sami proizvode kukuruz glavnu komponentu hranidbe u tovu. Ipak, ni pozitivni tržišni pomaci ne mogu nadomjestiti sustavne probleme.
Osiguranje postoji, ali ne kad ga trebaš
Jedan od najvećih apsurda s kojima se susreću stočari, tvrde Bićanići, jest pitanje osiguranja. „Osiguravaju samo ono što se njima isplati. Mraz nitko neće osigurati, stoku također. Kad dođu bolesti ili uginuća, ostajemo sami“, upozorava Borislav.
Dodaje kako bi država upravo tu trebala odigrati veću ulogu, jer je poljoprivreda rizična djelatnost. „Mi moramo imati objekte, strojeve, zemlju, stoku, stalno ulagati i onda još gledati u nebo. Poljoprivreda će uvijek biti rizična ali ne mora biti ovako nezaštićena“, kaže.
Previše papira, premalo vremena
Administrativno opterećenje dodatno otežava svakodnevni rad. Obitelj danas zapošljava i dva strana radnika, no ni to ne smanjuje pritisak. „Nemamo podršku sustava. Dokumentacije je previše, kontrole su česte, a vremena sve manje. Ljudi misle da mi sjedimo u uredima, a realnost je sasvim drugačija“, kaže sin Edvin Bićanić, aktivni član OPG-a.
Zimski dan na farmi započinje odleđivanjem vode i cijevi, hranidbom i pregledom stoke, a završava kasno navečer. U takvim uvjetima, administracija postaje dodatni teret.
Potpore bez jasne kontrole
Posebno kritiziraju sustav potpora, za koji smatraju da često ne ide onima koji stvarno proizvode hranu. „Potpore se ne koriste na pravi način. Ne treba ih davati onima koji ulažu u zemlju, a na njoj ne rade. Trebale bi ići proizvođačima hrane i to bi se trebalo vidjeti po računima“, smatra Borislav.
Posljedice loših politika već su vidljive na terenu, zatvorene farme i iseljavanje. „U krugu od 50 kilometara zatvoreno je više od 15 mliječnih farmi. Kad je pala otkupna cijena mlijeka, farme su se gasile u nekoliko dana“, dodaje.
Poruka mladima: bez kapitala i upornosti teško
Iako su ostali u poljoprivredi, Bićanići su realni kada je riječ o budućnosti mladih na selu. „Ako nemaš početni kapital i veliku upornost, bolje ni ne kretati. Krenuti iz nule danas je gotovo nemoguće“, iskreno kaže Edvin.
Ipak, priznaje da bi opet izabrao isti put. „Ja volim biti svoj gazda, biti na svome. Imao sam sreću jer je otac sve započeo, naslijedili smo zemlju i strojeve, to je ogromna prednost“.
Sustav mora sići na teren
Zaključno, Bićanići poručuju da se problemi sela ne mogu rješavati iz ureda. „Oni koji rade u uredima moraju izaći među ljude, vidjeti kako izgleda jedan dan na farmi i tada donositi odluke. Ne možemo opstati samo na papiru“, poručuje Borislav.
Ako se ništa ne promijeni, upozoravaju, sela će ostajati prazna, a proizvodnja hrane sve ovisnija o uvozu.
