Zamislite svoj odlazak na posao ujutro. Gužva je u prometu, niste se baš naspavali, ”na knap” ste s vremenom i osjećate kako se misli samo roje u glavi. Što trebate obaviti tijekom dana, zašto je sad opet crveno na semaforu, hoće li netko primijetiti da kasnite…
I tako u krug skoro svako jutro.
Neki dani su malo opušteniji, pa osjećate napetost i kao da nešto nije u redu, a nema kašnjenja ni gužve. I na vrijeme ste izašli van iz kuće da sve stignete. Nešto ipak nedostaje. Pa što točno?
Potencijalna opasnost
Ono što nedostaje je stres. Da, dobro ste pročitali. Dobra količina kvalitetnog stresa koji vam ujutro natašte podigne puls, uštrcne dodatan kortizol u krv i razbudi vas dok panično stišćete papučicu gasa da ne zakasnite na posao. Stres se aktivira ”na tipku” u našem mozgu i stavlja naš organizam u preživljavački način rada. Pojavom stresora izvana (primjerice prometna gužva) ili iznutra (pojava neugodnih misli) naša amigdala kao centar za strah pokreće alarm u organizmu, oslobađa adrenalin i mobilizira tako što svu krv iz središnjeg dijela tijela šalje u mišiće udova i stavlja ih na raspolaganje za daljnju akciju.
Ovu instinktivnu reakciju primjećujemo tek kad je ona već izvršena i to kroz povišeni tlak, puls, znojenje i osjećaj nelagode kojeg potom prati povećana budnost, napetost, drhtanje i ubrzano disanje.
Zašto je ta reakcija toliko jaka?
Iako smo mi danas vrlo civilizirani, naš stariji dio mozga koji je zaslužan za preživljavanje i dalje reagira kao da živimo u plemenu u špilji. To znači da naš mozak ne raspoznaje goni li nas neki predator u prirodi ili smo samo pomislili za sebe da smo niškoristi, on će poslati jednaku naredbu tijelu da se pripremi za bijeg ili borbu. Naravno da tijekom dana doživimo nebrojeno više stresnih situacija nego su to iskusili naši preci i to mozak uči da bude konstantno pripremljen na iduću stresnu situaciju.
I tako se stres koji se nije ostvario pretvorio u anksioznost.
Detaljnije čitajte na mojportal.hr
Foto: Ivana Marin, privatna arhiva
