U Novoj Gradiški dostojanstveno je obilježena 34. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća u čast svih hrvatskih branitelja koji su svoje živote utkali u stvaranje slobodne i neovisne hrvatske države.
U obilježavanju su sudjelovali predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, a u programu su se prigodnim riječima obratili Ante Vukšić, profesor povijesti i predsjednik Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, te umirovljeni bojnik Marko Derežanin, pripadnik 3. gardijske brigade „Kune“.
Međunarodno priznanje kao ostvarenje višestoljetnog sna
Prof. Ante Vukšić istaknuo je kako je 15. siječnja 1992. jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti jer označava povratak Hrvatske među međunarodno priznate države nakon gotovo devet stoljeća gubitka državnosti, koji datira od 1102. godine.
Naglasio je da narod bez međunarodno priznate države ne može u potpunosti razvijati svoj politički, gospodarski, kulturni i društveni identitet, dok je stvaranje moderne hrvatske države omogućilo puni razvoj i međunarodnu afirmaciju, što je vidljivo i kroz uspjehe hrvatskih sportaša u posljednjih nekoliko desetljeća.
Govoreći o priznanju Hrvatske, podsjetio je kako su među prvima Hrvatsku priznale zemlje koje tada ni same nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Ukrajina i Litva, dok je Island bio prva međunarodno priznata država koja je priznala Republiku Hrvatsku 19. prosinca 1991. godine. Posebno je istaknuo ulogu Vatikana i pape Ivana Pavla II., koji je dva dana prije tadašnje Europske zajednice priznao Hrvatsku, pruživši snažnu političku i moralnu potporu u vrijeme kada je Hrvatska bila gotovo potpuno međunarodno izolirana.
Prof. Vukšić naglasio je kako Hrvatska početkom 1990-ih nije imala stvarnu političku ni vojnu potporu međunarodne zajednice, bila je izložena embargu na uvoz oružja te se u obrani oslanjala na vlastite snage – prije svega na hrvatske branitelje, hrvatsko iseljeništvo i zajedništvo naroda, uz vodstvo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
U svom izlaganju upozorio je i na pokušaje relativizacije temelja hrvatske državnosti, naglasivši kako Hrvatska 1945. godine nije bila oslobođena, već je izgubila svoju samostalnost te da je tek Domovinskim ratom ostvarena stvarna sloboda i neovisnost.
Priznanje Hrvatske dočekali smo na bojišnici
Umirovljeni bojnik Marko Derežanin govorio je o ratnim okolnostima u kojima je dočekano međunarodno priznanje Republike Hrvatske. U ime svojih suboraca iz Novogradiške 3. satnije 3.bojne 3. gardijske brigade „Kune“, prisjetio se teških borbi na području Širinaca početkom siječnja 1992. godine.
Istaknuo je kako su hrvatske snage, unatoč potpisanom Sarajevskom primirju, bile izložene snažnim napadima, ali su uspjele zadržati osvojene položaje. Nažalost, upravo u tim danima međunarodnog priznanja i neposredno nakon toga poginulo je više hrvatskih branitelja.
Podsjetio je i na put od prvih dana ZNG-a, preko svih ključnih bojišta Domovinskog rata, do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998. godine, koja je završila bez novih ljudskih žrtava.
Trajna obveza sjećanja
Na kraju obilježavanja upućena je zahvala svim hrvatskim braniteljima i braniteljicama, uz posebnu sućut obiteljima poginulih i nestalih. Istaknuto je kako su temelji Republike Hrvatske izgrađeni na žrtvi hrvatskih branitelja te da je odgovornost današnjih naraštaja čuvati istinu o Domovinskom ratu i vrijednosti na kojima je hrvatska država nastala.
