Godinama sam, još od djetinjstva, na ulici, u kvartovskom kafiću, sretao Tihomira i njegov bijeli štap. Nisam znao njegovo ime, nisam znao gdje živi, a pretpostavljao sam da ga srećem, kao i druge slijepe i slabovidne, zbog blizine Centra Vinko Bek. Vjerojatno nikada ne bi ni saznao tko je on da mi u goste nije stigao njegov bratić, susjed, prijatelj, zapovjednik – Marin Pišonić koji je detektirao da u ulici u kojoj sam odrastao živi Tića, kako Marin Tihomira zove odmalena… Iste večeri upoznao sam Tiću i poželio svakom od vas da ga upoznate. Tako je nastao ovaj članak.
Tihomir Pišonić rođen je u listopadu 1968. u Davoru, selu na Savi uz koju je odmalena bio vezan i Tića baš kao i svi Davorci. Sanjao je kao klinac da, baš kao i njegov otac koji je radio u Dunavskom lojdu, plovi lađama Savom i od toga živi. Međutim otac se tome protivio, pa je Tića nakon srednje škole i odrađenog vojnog roka počeo konobariti u Madonni koju je 1989. otvorio u Davoru njegov šogor. Ubrzo je to mjesto postalo centar društvenog života u selu, a kada su iduće godine došle demokratske promijene i centar političkog života u kojem se našao i protagonist ove priče.
’90. godine ja putujem Gradiška – Davor i jedan lik u busu iz Orubice mi prilazi. Poznamo se. I kaže on meni – Čuj Tiha. Jel bi ti uzeo pristupnice HDZ-a pa da upišeš dolje u Davoru članove HDZ-a? I ja pristanem. Uzmem šest komada duplih, dakle dvanaest. Dolaze ljudi u kafić i tako je omladini prilazim pa ih pitam – Hoćete u HDZ? I popunimo mi te prve pristupnice i odnesem ih u Gradišku i dobijem naravno nove. Tako da sam HDZ donio u Davor. Bio sam koordinator za narodnu obranu. Krešo Kovačević je bio glavni koordinator za narodnu obranu na području općine Nova Gradiška, a ja sam, eto, bio u Davoru. Čak sam dobio svoj sef. I svaki dan pošta neka STROGO POVJERLJIVO… Bogme. Samo na ruke. Ja čitam i neke stvari kužim, neke ne kužim, ali… Vidim da se nešto sprema.
Počinje rat, a Tihomir od svojeg već spomenutog bratića Marina koji je zapovjednik u Zboru narodne garde traži da ga primi u 3. satniju 3. A brigade ZNG-a. Marin odbija uz pojašnjenje da je njegova postrojba popunjena, no s obzirom na razvoj situacije pokazala se potreba za osnutkom 4. voda u kojeg upada Tića.
Kao i svima iz njegove satnije tu godinu obilježila je stodnevna bitka za Gorice, selo u kojem se branila Nova Gradiška, ali i Davor – ističe Tihomir.
Nastavak ove prekrasne priče pročitajte kod kolege Borne Marinića na domovinskirat.hr
