U Gradskom muzeju Nova Gradiška svečano je otvorena izložba „Ivan Domac – zapisi iz Slavonije“, realizirana povodom dviju značajnih obljetnica: 120. godišnjice rođenja (1904.) i 50. godišnjice smrti (1975.) jednog od najistaknutijih slikara slavonskog prostora 20. stoljeća. Izložba je plod suradnje Muzeja Brodskog Posavlja, Gradskog muzeja Vinkovci i Gradskog muzeja Nova Gradiška, gradova koji su tijekom Domčeva životnog i profesionalnog puta bili snažno upisani u njegovu biografiju i umjetnički identitet.

Svečano otvorenje upriličio je Bojan Bokan, dok je nazočne pozdravila ravnateljica Gradskog muzeja Nova Gradiška Jelena Kovre. O koncepciji izložbe i njezinu značenju govorili su autori izložbe i postava: Danijela Ljubičić Mitrović iz Muzeja Brodskog Posavlja, Miroslav Pišonić iz Gradskog muzeja Nova Gradiška i Zoran Šimunović iz Gradskog muzeja Vinkovci.

Ivan Domac zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatske moderne umjetnosti. Njegov opus, prepoznat od strane povjesničara umjetnosti poput Matka Peića, Grge Gamulina, Ota Švajcera i Stjepana Petrovića, odlikuje se jedinstvenom paletom i osebujnom liričnošću, osobito u pejzažnom slikarstvu. Spoj kolorizma i tonskog slikarstva, koji je sam autor sažeo u naizgled paradoksalnu, ali sadržajno preciznu sintagmu „tonski kolorist“, sublimira njegov specifičan likovni jezik i osjećaj za atmosferu.

O životnom putu i radu umjetnika govorila je Danijela Ljubičić Mitrović, istaknuvši iznimnu vrijednost Domčeva opusa: „Zaista je to jedan krasan izbor od 502 djela i možda najkvalitetnija i najveća zbirka u Hrvatskoj.“  –  naglasila je.

Ivan Domac rođen je 27. prosinca 1904. u Brodu na Savi. Potječe iz obitelji u kojoj je umjetnost imala važno mjesto – njegov otac Luka Domac, učitelj i daroviti slikar-amater, te majka Emica Čeliković iz Garčina, stvorili su okruženje koje je rano usmjerilo mladog Ivana prema likovnosti. Presudan trenutak u njegovu formiranju bio je dolazak akademskog slikara Jerolima Miše u brodsku gimnaziju, koji je prepoznao Domčev talent i potaknuo ga na profesionalni umjetnički put.

Studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje krajem dvadesetih godina, a već se neposredno nakon diplome 1932. uključuje u najznačajnije revijalne izložbe hrvatske umjetnosti. Studijska putovanja u Grčku i Italiju dodatno su obogatila njegovu vizualnu kulturu. Paralelno s umjetničkim radom djelovao je i kao likovni pedagog u Zagrebu, Vinkovcima, Čakovcu i Novoj Gradiški, ostavljajući snažan trag i u pedagoškom području.

Intimizam i slavonski pejzaž

Miroslav Pišonić posebno je naglasio prijemčivost i jasnoću Domčevih radova, njihovu sposobnost da se publici obraćaju neposredno, ali i da pozivaju na dublje promišljanje. Djela nastala u razdoblju intimizma, kako je istaknuo, imaju iznimnu važnost jer u vremenu smirivanja avangardnih stremljenja Domac uspostavlja intiman odnos prema predmetu i prirodi. U ciklusima posvećenima slavonskom krajoliku, brežuljcima, poljima i tišini prostora – pejzaž postaje mjesto introspekcije, susreta čovjeka sa samim sobom, svojevrsna vizualna meditacija. . „Domčeve slike, osim što svjedoče o mjestu i vremenu kada su nastale, te o njemu samome, one nama, danas uistinu mogu biti putokaz, ili bolje rečeno podsjetnik, do onog segmenta našeg bića – intime, koja je uvelike izgubljena.“ – kaže Pišonić.

Kako je naglasio Zoran Šimunović, Ivan Domac zauzima značajno mjesto u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a svojim osebujnim pristupom i prepoznatljivim slikarskim jezikom dao je trajan doprinos likovnoj kulturi Vinkovaca i šireg slavonskog prostora. „U njegovu stvaralaštvu posebno mjesto zauzimaju pejzaži, mrtve prirode, portreti i animalni motivi – područja u kojima dolazi do izražaja autorova zaokupljenost slikanjem tišine, unutarnjeg mira i uronjenosti u polutamu. Upravo u tim prikazima očituje se njegova težnja ka introspekciji, smirenosti i kontemplaciji, što stvara prepoznatljiv ugođaj tišine i osamljenosti. Kao takav, Domac zaslužuje svoje mjesto među imenima moderne hrvatske umjetnosti, a zbirka Gradskog muzeja Vinkovci, vrijedan je temelj za daljnje proučavanje i valorizaciju njegova opusa.“ – ističe Šimunović.

Izložba „Ivan Domac – zapisi iz Slavonije“ nije tek retrospektivni prikaz jednoga opusa, već promišljeno publici približava trajne vrijednosti lirskog realizma, kolorističke suptilnosti i tihe emotivne snage Domčeva slikarstva. Ona potvrđuje Ivana Domca kao važnu figuru slavonske i hrvatske likovne umjetnosti, ali i podsjeća na važnost muzeja kao čuvara i tumača kulturnog pamćenja.

Foto: Alojz Cindrić

Komentari
Prethodni članakUdruga “Dubovac” Bili Brig: Zajedničkim snagama do cilja