U Galeriji pod boltama otvorena je izložba “Slavonci na Durmitoru”, u organizaciji Fotokluba F4 Nova Gradiška. Postav donosi radove nastale tijekom višegodišnjih putovanja članova kluba na Durmitor, planinski masiv čije su raznolikosti i kontrasti postali trajnim izvorom njihovih fotografskih istraživanja.
Uvodnim riječima na otvorenju se obratio se predsjednik Fotokluba F4, Gabrijel Vrebac, a o samoj izložbi govorio je Tomislav Petrović, predsjednik Zajednice tehničke kulture grada Nova Gradiška i tajnik Fotokluba.
Ovaj je postav posvećen Dominiku Polettu, preminulom članu Kluba. Petrović naglašava kako je Polettov doprinos bio više od fotografskog rukopisa, bio je to osobni pečat, otvorenost i energija koja je oblikovala atmosferu unutar kluba. „On je bio duša ovoga kluba. Ne samo što smo doživjeli Durmitor, doživjeli smo s njim jednu posebnu energiju. Uz njega smo naučili koliko čovjek može biti drugačiji, ali na pozitivan način.“ – kaže Petrović.
„Slavonci na Durmitoru’ zamišljena je kao način da našim ravničarskim prijateljima pokažemo kako izgleda jedna ozbiljna planina. Za nas je Durmitor uvijek pun iznenađenja, vraćali smo mu se po tri ili četiri puta, svatko koliko je mogao.“ – pojasnio je Petrović.
Publika je imala priliku vidjeti radove Zdravke Džimbeg, predsjednice lokalne Udruge stvaratelja u kulturi, kao i fotografije Gorana Dorića, jednog od osnivača Fotokluba i višestruko nagrađivanog autora. Dorićev spoj šumarske struke i fotografskog iskustva posebno se iščitava u njegovim radovima. „Priroda je dio moje struke, ali i utočište. Ponekad na svom putu zaboravimo zastati i uživati u ljepoti koja se događa pred našim očima. Bavljenje fotografijom uspori vam tempo življenja, posvetite se tom sadašnjem trenutku dok promatrate neki dio te stvarnosti kojom ste okruženi.“ – kaže Dorić.
Svi autori, premda različitih pristupa, dijele zajedničku misao, priroda je prostor koji vraća pozornost na ono što često prolazi nezamijećeno.
Izložba “Slavonci na Durmitoru” donosi dokumentaristički, ali i refleksivan pogled na planinski krajolik, potvrđujući da se u susretu ravnice i planine rađa prostor u kojem se fotografija pretvara u tihu bilješku o svjetlu, prostoru i ljudima koji ih promatraju.
