Jesenski ciklus izložbi i događanja u Gradskom muzeju Nova Gradiška započeo je otvorenjem vrijedne izložbe naslova “Pejzaži i zidovi”, akademskog slikara Igora Rončevića.
Igor Rončević, hrvatski slikar, rođen je 1951. u Zadru. Godine 1976. diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u razdoblju 1979. – 1981. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. U više navrata na studijskim je putovanjima u Italiji, Njemačkoj i SAD-u. Tijekom 1981./1982. boravi kao stipendist na Akademiji likovnih umjetnosti u Parizu. Rončević je ostvario pedesetak samostalnih te je sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u zbirkama svih najvažnijih domaćih muzeja i galerija, ali i u inozemnim kolekcijama.
Kako je istaknuto i na sinoćnjoj izložbi, Rončević je iznimna osobnost hrvatskoga slikarstva druge polovice 20. stoljeća i njegov slikarski jezik čudesne polifoničnosti spada u ono najljepše i najvrednije što imamo u likovnoj umjetnosti. Svojim je stvaralaštvom proširio obzor suvremenog hrvatskog slikarstva i time učvrstio svoju poziciju osebujna i iznimno kultivirana slikara. Ovaj slikar izrazito kolorističkog ishodišta stvarao je svoj likovni izraz upravo na tim premisama produbljujući ga kroz intrigantne tematske cjeline uvijek novim likovnim vrijednostima. Njegovo slikarstvo nastaje u drugoj polovici 1970-ih, u doba postmoderne, za obrata u svijetu umjetnosti koji obnavlja zanimanje za klasične discipline i izglede slike. U to vrijeme u Italiji nastaje transavangarda, jedan od posljednjih likovnih stilova 20. stoljeća, koji je u hrvatskoj umjetnosti nazvan novom slikom.
O značenju Rončevićevih djela na izložbi su se osvrnuli ravnatelj Gradskog muzeja i autor izložbe Miroslav Pišonić, hrvatski likovni i književni kritičar i esejist Milan Bešlić, a o svom umjetničkom opusu progovorio je i sam autor. Izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika Sabina Vlaović.
