29. Kulturno-umjetnička manifestacija “Dobro jutro more” u Podstrani kod Splita održana je u organizaciji Matice Hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Općine Podstrana i dr. Ovom prigodom u Podstrani gostovali su Enes Kišević, Aleksandar Horvat, Zrinko Kapetanić, Đurđica Lasić Vuković, Siniša Matasović, Rajko Fureš, Ante Žužul Marinović, Petar Elez, Suri Ivan Sorić i Davor Grgurić. Uz pjesnički dio programa otvorena je i izložba naziva “Posvećeno moru” uz glazbene točke Klape Praska, tenora Vladimira Garića, Ivana Peraka, Darka Matičevića i Damira Tomića Madune. U programu su sudjelovala djeca koja su se predstavila u Literarnom natječaju “Dobro jutro more”. Autorska večer bila je posvećena Luki Paljetku, hrvatskom književniku, prevoditelju i akademiku iz Dubrovnika koje je preminuo u 81. godini života prošle godine. Paljetak, autor brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija zasigurno je svojim radom zadužio okupljeni kvorum ozbiljnih umjetnika koji su se predstavili u Podrstrani.
Pogledajte predstavljanje Novogradiščanina Zrinka Kapetanića:
Osvrt na događaj napisao je Aleksandar Horvat:
“O mislima koje žive u drugima”
Pet stotina kilometara od Ludbrega, Podstrana. Mjesto priljubljeno uz Split, razvučeno prema jugoistoku u dugom zagrljaju s morem. Sa sjevera, nad Podstranom se okomito nalaktio Perun i ne da joj dalje u brijeg. Otok Brač Podstrani oblikuje zalaske sunca, a ”s ponistre se vidi Šolta“. Ovdje živi tradicija svih vrsta, a u nedostatku glavne prometne arterije život se strpljivo probija dostupnim kapilarama i doseže svaki kutak. U Podstrani je teško žuriti i sve ima svoje mjesto.
Zapisujem za uspomenu. Ovdje je prije tri desetljeća godina utemeljen kulturno-umjetnički događaj „Dobrojutro more”, uoči proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Slave se i njihovi zavičajnici, veliki književnici Josip Pupačić, Drago Ivanišević, Jure Kaštelan i Nikola Miličević. Tako je negdje meni zapisano da se ove godine, na 29. izdanju ove manifestacije, nađem u dobrom društvu s gostujućim pjesnicima. O nama brinu vrijedni matičari, domaćini Mario Tomasović i Jelena Karaman. Za istim stolom, i mikrofonom, Enes Kišević, Zrinko Kapetanić, Ante Žužul Marinović, Đurđica Lasić Vuković, Rajko Fureš, Siniša Matasović, Davor Grgurić, Petar Elez, Ivan Sorić Suri i još puno vrijednih ljudi kojima je kultura u krvi. Laureat manifestacije je Enes Kišević, slavodobitnik plakete “Dobrojutro more“ za trajan doprinos hrvatskoj književnosti. Tako se pridružio Marinkoviću, Tadijanoviću, Paljetku, Mihaliću, Fiamengu, Parun, Marojeviću, Aralici, Štambuku, Golubu, Jelušić, da nabrojim samo neke od tridesetak laureata.
Susret i fotografija s poznatim ljudima ne čine čovjeka odjednom značajnijim, boljim ili uspješnijim. To je, kako doživljavam, tek prilika koja otvara mogućnost da se nešto novo nauči, savlada pokoja nedostajuća stepenica, ili, kako bi rekla prošlogodišnja dobitnica plakete Božica Jelušić, „da se razgovorom profitira”. Fotografija ostaje za sjećanje, a možda i podsjetnik za buduće propitivanje – je li se tom prilikom “nakalemio“ na mene kakav zdravi cvjetni pup koji će roditi plodom. I u neformalnim druženjima u ovim živim pjesnicima borave književni posvećenici, za istim stolom jednako stoluju i Paljetak (kojem je posvećen program prvog dana), Ujević, Dedić i mnogi drugi, svaka se misao lako potkrepljuje živim stihom u vrsnoj interpretaciji. Sa zahvalnošću primam tu blagodat, jer nije prvi put da tu suštinu pjesničkog svijeta doživim uz ostavštinu klasika poezije, ali ne ostavštinu njihovih zemaljskih grijeha, već snage i bezvremenosti u povijest zapisanih i izgovorenih riječi.
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje.
One u drugima žive.
Mi smo svi prešli istim putovima u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima nam jednako se dive…
govori nam znalački i samouvjereno Ujević kroz usta mog novostečenog prijatelja i kolege Zrinka Kapetanića.
Čitam na FB: „U ovom svijetu čovjek lako poludi. Sreća da imam svoj svijet“. Netko poput mene, tko bi rado bio predan književnik, zaluta ponekad u tjesnace svijeta zakrčene svakodnevicom, a pažnja mu se razvlači poput dima u nemirnom povjetarcu. No povremeno, i u beznadnom mirenju s takvim vjetrovitim vremenima, pojavi se prepoznatljiv i smislen obrazac, ukaže se prilika koja određuje smjer “svojeg svijeta”, kao polovina sudbine koja čeka da dometnem svoj dio kako bi se ispunila. Takvih prilika nema puno i zato vrijede. Želim vjerovati da su se i moji stihovi uspješno upili u stoljetno zdanje „kulturne tvrđave”, podstranske Čitovnice podno Peruna, jednako kao što su u meni ostala urezana sjećanja na divne ljude s kojima sam dijelio trenutak vremena, beskrajno zahvalan.
Izvor: Facebook A.H.
