ILEGALCI STUDENTSKIH DOMOVA: SUSTAV ŠUTI, TRGOVINA CVJETA
“Ja sam Luka i neliječeni sam bivši ilegalac sa šest godina iskustva u provođenju krivičnih djela ilegalne kupovine domske sobe”, počinje svoju priču nekadašnji student zagrebačkog Kineziološkog fakulteta. Iako Studentski centar u Zagrebu ističe da provodi nenajavljene kontrole, Luka tvrdi: “Tijekom boravka u domu zaštitari su mi javljali kada će mi doći kontrola sobe”.
Uz pola desetljeća iskustva života u domu, i toga su mu dana dojavili da dolazi kontrola. Živio je u prizemlju i spremao se skočiti kroz prozor, ali ga je tamo dočekao drugi zaštitar koji ga prijavio upravitelju doma. Tehnički, soba iz koje je ilegalac izbačen nakon njegovog iseljenja ostaje prazna. Ona se, međutim, vrlo brzo može ponovno naći na tržištu.
Soba prodana opet i opet
Ispričao nam je tako ovaj bivši ilegalni stanar Studentskog doma Stjepan Radić. Dapače, on je ponovno kupio sobu iz koje je izbačen. “Upravitelj mi je dao tjedan dana da se snađem, ali sam u međuvremenu ponovno kupio istu tu sobu – od dečka koji se naknadno uselio u nju“, rekao nam je Luka.
Prošle akademske godine SC u Zagrebu je izrekao devet disciplinskih mjera gubitka prava na smještaj zbog ilegalnog korištenja smještaja u studentskom domu. Broj ilegalaca u stvarnosti je i veći. Svi studenti s kojima smo razgovarali osobno ih znaju i po nekoliko. Dok u SC-u tvrde kako bilježe pad broja ilegalaca, ni nakon više upita ne navode koliko ih je točno bilo posljednjih pet godina.
2.500 studenata bez smještaja
Temeljnom problemu nisu doskočili. Naime, više od 10.000 studenata svake godine šalje zahtjev za smještaj u dom na području Zagreba. Više od 2500 studenata ne dobije pravo na korištenje studentskog doma te moraju naći privatan smještaj koji se mjesečno plaća nekoliko stotina eura što je za mnoge nemoguća misija.
Subvencija za privatan smještaj, koju SC daje studentima koji ne uspiju na natječaju za dom, pokriva tek 60 eura. Studenti koji ne upadnu u dom i nemaju dovoljno novaca za plaćanje privatnog smještaja, snalaze se na razne načine, između ostalog i kupovinom studentske sobe.
Nekad 3000 kuna, sada 1000 eura
Cijene i na tom tržištu rastu u prosjeku svake godine za 70 eura. “Teško je vjerovati da su ljudi nekoć prodavali dom za 3000 kuna. Sad sobe idu minimalno za 1000 eura“, govori stanarka jednog od zagrebačkih studentskih domova koja legalno boravi u studentskoj sobi.
Svaki stanar doma dužan je plaćati mjesečnu stanarinu čiji iznos ovisi o kategoriji kojoj soba pripada, ali i o tome boravi li u sobi jedna ili dvije osobe. Raspon cijena kreće se od 30 do 100 eura mjesečno. Osim tog izdatka, ilegalni stanari obično plaćaju i kupovinu studentske sobe prodavačima.
Modaliteti plaćanja variraju. Student jednog zagrebačkog fakulteta s kojim smo razgovarali nije ništa platio sobu u kojoj je boravio ilegalno jer je bio u prijateljevoj sobi, drugi je uz mjesečnu stanarinu prijatelju još uplaćivao 35 eura na račun dok je treći sugovornik prijatelju prodao dom za 600 eura.
Moralna opravdanja
Iako prodaja mjesta u studentskom domu nije dopuštena, prodavači ne osjećaju moralnu odgovornost. “Svijet je okrutno mjesto i zato ne osjećam moralnu krivicu niti grižnju savjesti. Puno mi je draže pomoći prijatelju za kojeg znam da je dobra i kvalitetna osoba nego ustupiti mjesto nekom potpunom strancu“, govori jedan od prodavača s kojim smo razgovarali.
Nastavlja: “Dobio sam dom iako mi nije trebao, ali sam znao prijatelja kojem je trebao. Odlučio sam prijeći na život u stanu zbog komocije, privatnosti i kvalitete života“. Jedna je studentica, doznali smo, s mjesečnom ratom od prodaje doma uređivala iznajmljeni stan u kojemu je živjela s dečkom.
Život pod stresom
Dok neki žive bezbrižno kao ilegalni stanari, pojedinci osjećaju nemir za vrijeme boravka u domu. “Ja sam se u početku jako bojala kontrole, navijala sam svako jutro alarm u 6 da bih vidjela u grupi na Facebooku ima li dojava o kontroli. To je tako trajalo nekih mjesec dana dok se nisam malo opustila, ali svejedno me bilo jako strah.
Izbjegavala bih dovoditi previše prijatelja u sobu i stalno sam upozoravala na buku, jer ako zaštitar dođe radi dojave buke mora provjeriti tko spava u toj sobi“, priča ilegalna stanarka koja je kasnije, zbog sniženog praga, dobila vlastito legalno mjesto.
Detaljnije pročitajte OVDJE
Autori: Petra Oršulić, Tea Pintarić, Josipa Milavić i Ivana Paula Ugrina
Izvor foto: https://www.sczg.unizg.hr/
