U Novoj Gradiški održana je dvodnevna osma po redu humanitarna akcija pod nazivom “Svi smo uz tebe, Hrva 8″, posvećena podršci Hrvoju Modriću, mladom sportašu i članu Košarkaškog kluba “Strmac” Nova Gradiška, koji se već godinama hrabro nosi s teškim posljedicama sportske ozljede.
Ova akcija dio je velikog sportskog događanja PRO 3×3 Tour 2025, turnira u uličnoj košarci koji je i ove godine u Novoj Gradiški spojio vrhunski sport s plemenitom svrhom. U sklopu događaja odigran je tako međunarodni turnir PRO 3×3 Tour 2025. driven by Opel i humanitarni streetball turnir. Prvog dana ovu sportsko-humanitarnu manifestaciju svečano su otvorili gradonačelnik grada Nove Gradiške Vinko Grgić, predsjednik Košarkaškog kluba “Strmac” Nova Gradiška Ivan Dobričić i Hrvojeva sestra Matea Modrić. Svečani dio programa upotpunjen je nastupima Mažoretkinja grada Nove Gradiške i Plesnog studija Marine Mihelčić.
Izvor fotografije: Grad Nova Gradiška
Tijekom dva dana trajanja događaja, trg u središtu grada bio je ispunjen pozitivnom energijom, osmijesima, sportskim natjecanjima i ljudima koji su došli pružiti podršku Hrvi. Posjetitelji su mogli kupiti prigodne majice s porukama podrške, sudjelovati u velikoj humanitarnoj tomboli, uživati u nastupima svjetski poznate akrobatske skupine Dunking Devils, a vrhunac večeri bio je koncert Ede Maajke u organizaciji Turističke zajednice grada Nove Gradiške koji je u subotu navečer u gradskom parku oduševio brojnu publiku.
Sav prihod ostvaren tijekom akcije namijenjen je Hrvojevoj rehabilitaciji i osiguravanju boljih uvjeta za život. Organizatori, članovi Hrvojeve obitelji, prijatelji i sugrađani još su jednom pokazali kako mala zajednica može učiniti velike stvari kada djeluje složno i sa srcem. Ova humanitarna akcija već osmu godinu zaredom okuplja ljude dobre volje i šalje snažnu poruku: Hrvoje nije sam, svi smo uz njega. Nova Gradiška i ove je godine dokazala da humanost, solidarnost i zajedništvo nisu samo riječi, već način života.
Sportske rezultate možete pogledati na poveznici: OVDJE
Sportski dio susreta završen je tradicionalnim natjecanjem u košarkaškim tricama, a pobjedu je ove godine odnio Ivan Dobričič.
Sličica iz života Hrvoja:
“Osnovali smo Facebook grupu DaroNGica uz tri dana natezanja kako je naziv grupe glup, ali nama se sviđa, jer nas nije briga za naziv koliko nas brine kako ćemo stići pokriti sve potrebe naših sugrađana. Ide to pomalo. Hrva i ja dežuramo kad stignemo i pomažemo sugrađanima. Po danu zivkamo frendove i nabavljamo sve što je potrebno onima koji su se javili u grupi, a naveče to pretovaramo po autima i razvozimo. Javila nam se obitelj na rubu egzistencije. Isključen im je i hladnjak. Ne primaju socijalnu pomoć, jer su svojim neodgovornim ponašanjem upali u probleme. Hrva i ja vijećamo oko toga. Zaključak je pozitivan i dobro. Hrva tijekom tjedna skuplja lovu dok ja izrađujem popis. Do petka smo se skucali sa svime i po noći pretovaramo hrpu prehrambenih namirnica i higijenskih potrepšina u moj mali auto. Ne stane mi sve. Moram ostaviti mjesta za sjedenje, jer idu i moje prijateljice sa mnom kod te obitelji. Hrva i ja se glupavo gledamo kao u srednjoj školi kad nismo znali isti zadatak iz trigonometrije. Smijemo se. Preslagujemo stvari tri puta i dobro je. Uspjeli smo. Zgurali smo sve.
Dan kasnije javljam kako smo posjetili obitelj i sad su svi sretni. Dva dana kasnije u kafiću Hrva mi šalje kavu s druge strane šanka, jer uvijek mene zapadne onaj dio kad nešto darujemo i ljudi plaču i zahvaljuju i ja stojim kao stup i borim se da ne zaplačem. Taj dio Hrva neće da radi. Kaže da je to ženski posao. Ja se durim, jer nekad vučem velike kutije od auta do obitelji, a on je veći do mene za tri glave. Jel’ i to ženski posao? Frkćem nosom u mislima prema Hrvi dok on plaća kavu.
Jednoj gospođi treba hitno usisavač. Školuje troje djece, a radi samo suprug. Hrva i ja tražimo po gradu tko ima usisavač “viška”. Oho, javio nam se Gogo. Ima dva i nije mu problem darovati jedan. ‘Ajd Bogu hvala, ne moram i to teglit, sami će to riješit. Hrva se smije, jer ovaj put ne nosim okolo kutije. Mjesec dana kasnije ta ista gospođa dobila je posao u pekarnici i svako jutro dobije više kruha za ponijeti kući koji joj ne treba. Hrva traži kome treba kruh, ja spajam gospođu s jednom ženom kojoj treba kruh. Ujutro ih susrećem dok idem na posao. Javljam Hrvi kako “lanac fercera”. Opet se smijemo. ‘Ajd Bogu hvala po drugi put taj mjesec ne moram nosit kutije.
… sad bi voljela da teglim kutije dok Ti potajno kupuješ rižu, brašno, prašak za veš, sapun za potrebite, jer kad mi se nasmiješ Ti i ja znamo da u mislima tovarimo brdo dobrote koje Ti još uvijek nosiš u srcu za nas, za sve!”
