Prije deset godina, radio je uredski posao, provodio sate ispred ekrana i živio nezdravim navikama koje su ga polako, ali sigurno vodile prema ozbiljnim zdravstvenim problemima. Bio je dugogodišnji pušač, fizički neaktivan i iscrpljen, ali duboko u sebi znao je da takav život ne može trajati zauvijek. U jednom trenutku, donio je odluku koja mu je promijenila sve – prestao je pušiti i počeo biciklirati. Isprva je to bila tek potreba za promjenom, no vrlo brzo pretvorila se u strast, a zatim i u način života. Upoznao je ljude koji su ga inspirirali, prihvatio izazove koje je nekoć smatrao nemogućima i korak po korak, izgradio novu verziju sebe. Danas, u 62. godini, on je aktivni triatlonac, višestruki državni prvak i živi dokaz da nikada nije kasno za novi početak. Njegova priča nije samo priča o sportu – to je priča o odlučnosti, disciplini i snazi ljudskog duha. Mladen Trupinić, naš Novogradiščanin, podijelio je s nama svoju priču!
Kako i zašto ste se odjednom odlučili baviti sportom?
Moja priča počinje prije deset godina. Radio sam uredski posao kao informatičar i veći dio dana provodio za računalom. Bio sam dugogodišnji pušač, fizička aktivnost mi se svodila na povremenu vožnju bicikla, i išao sam, polako ali sigurno, prema zdravstvenim problemima. Morao sam nešto promijeniti. Prestao sam pušiti i počeo intenzivno voziti bicikl. Vrlo brzo sam se povezao s Udrugom Slavonsko Brodski Biciklist s kojom sam četiri godine za redom odvezao biciklistički ultramaraton Vukovar-Dubrovnik dužine 1.000 kilometara. Na ultramaratonu sam upoznao nekoliko triatlonaca i kroz razgovor s njima počeo sam razmišljati o tom sportu. Za one koji nisu upoznati, triatlon se sastoji od tri discipline – plivanja, biciklizma i trčanja – koje se izvode tim redoslijedom. Do tada sam bio isključivo biciklist; nisam bio trkač, a plivanje sam poznavao tek kao rekreativni kupač. No, odlučio sam zagristi i naučiti trčati i plivati. Volim izazove, osobito one koji na prvi pogled djeluju teško – upravo u njima pronalazim pravu motivaciju.
Zašto trčanje?
Prve trkačke korake napravio sam na staroj atletskoj stazi stadiona NK Sloga. Nakon nekoliko mjeseci počeo sam se prijavljivati na utrke, najprije na 10 km, kasnije na polumaratone, i nakon dvije godine otrčao sam i svoj prvi maraton u Splitu. U samo dvije godine prešao sam put od početnika do maratonca. Plivanje sam trenirao uglavnom ljeti na otvorenim bazenima.
Jel’ iz toga iznikla Vaša odluka bavljenja triatlonom?
Vrhunac tog razvojnog puta i moj ulazak u svijet triatlona dogodio se 2020. godine, kada sam završio svoj prvi triatlon. I to ne bilo kakav – odmah sam se okušao u Zadru na srednje dugom triatlonu, popularnom Ironmanu 70.3. Riječ je o ukupno 113 kilometara (70.3 milje) : 1,9 km plivanja, 90 km vožnje bicikla i 21 km trčanja. Osjećaj ulaska u cilj nakon višesatnog fizičkog napora, uz borbu sa samim sobom, teško je opisati riječima. Kad jednom pobijediš vlastite sumnje i uspiješ u nečemu što si nekad smatrao nemogućim, shvatiš da je doista sve moguće – ako to dovoljno jako želiš. Anything is possible® — nije samo slogan triatlona. To je istina koju otkriješ kad pokušaš.
Na koje postignute rezultate ste opravdano ponosni?
Redovito nastupam na triatlonskim, cestovnim i trail utrkama. Kako su godine prolazile, trud se pretvorio u rezultate. Izdvojio bih nekoliko svojih najdražih uspjeha: 2023. godine proglašen sam ukupnim pobjednikom Hrvatske triatlon lige u svojoj dobnoj kategoriji. Te iste godine osvojio sam prva mjesta u M60 na državnim prvenstvima u supersprint i sprint triatlonu, a uz to sam postao i dvostruki viceprvak Hrvatske – u sprint duatlonu i sprint triatlonu, u kategoriji M60. Aktivan sam i na brojnim cestovnim utrkama i već sljedeće godine u Zagrebu postajem prvak Hrvatske u polumaratonu, također u kategoriji M60. Prošla godina donijela mi je veliki izazov – zbog prometne nesreće morao sam prekinuti sa svim aktivnostima. Na sreću, krajem godine sam se oporavio i vratio treningu, tako da mi je 2025. krenula sjajno, s dvije pobjede u supersprint i sprint duatlonu u Slavonskom Brodu te naslovom prvaka Hrvatske u supersprint triatlonu u Gornjoj Stubici. Sezona je tek na polovici i bit će još puno prilika za dobre rezultate.
Kako doznajemo član ste dva kluba. Kako to usklađujete?
Član sam zagrebačkog Triatlon kluba Swibir i Atletskog kluba Nova Gradiška. Pokušavam podjednako nastupati za oba kluba, što zna biti izazovno – pogotovo kad se datumi utrka preklapaju ili kad treba tempirati formu za potpuno različite vrste natjecanja. Ali sve se može postići pažljivim planiranjem sezone. Treniram gotovo svaki dan, a često me možete vidjeti i na novoj atletskoj stazi stadiona NK Sloge. Moja prava strast je trail trčanje – obožavam prirodu i šumu, pa sam poznat i po čestim treninzima na Psunju. Kao redovan sudionik Trail lige Strmac, pozivam vas da nam se pridružite! Liga se održava jednom mjesečno, a možete trčati ili hodati, ovisno o svojoj kondiciji i volji. Bitno je da ste vani, da se krećete i da uživate na čistom zraku.
Što vas pokreće?
Motivacija je dobra za snažan početak, ali se s vremenom smanjuje. Forma i rezultati grade se disciplinom. Upravo te disciplina tjera da odeš na trening i kad si umoran nakon posla. Da ustaneš prije svitanja ili treniraš kasno navečer. Da ne preskočiš trening ni kad pada kiša, ni kad je vani +35 °C.
Imate li planove za budućnost?
Napunio sam 62. godine, već 10 godina sam aktivni sportaš, od toga 5 godina triatlonac. Zaposlen sam, redovno treniram i osjećam se bolje nego ikada. Postavio sam si neke nove ciljeve ali ne znam koliko ću se još dugo natjecati niti se time zamaram. Ono što želim je uživati u aktivnom načinu života i ostati što duže u natjecateljskom sportu i baviti se plivanjem, trčanjem i biciklizmom kao diciplinama triatlona ili pojedinačno. Koliko mi je poznato, trenutno sam jedini licencirani triatlonac u ovom dijelu naše županije. Na trkama se susrećem sa starijim triatloncima, nema nas mnogo ali svojim iskustvom obogaćujemo ovaj sport. Ljepota ovog sporta je što te oblikuje fizički, psihički i karakterno. Na startu smo svi zajedno, bez obzira na godine, ali zahvaljujući Age Group kategorijama, svatko se natječe unutar svoje dobne skupine, što donosi motivirajuće uvjete za sve. A ono što je zaista neprocjenjivo — to je osjećaj zajedništva, podrške i pripadnosti unutar triatlonske zajednice.
I za kraj koja je Vaša poruka?
Triatlon nije samo sport – to je način života koji traži predanost i disciplinu. Fizički je i mentalno iznimno zahtjevan, a zbog tri različite discipline i mnoštva opreme, nosi i značajan financijski teret te zauzima velik dio slobodnog vremena. No jednom kad osjetiš njegovu snagu i izazov, teško ga napuštaš. Zato sam iskreno zahvalan svojoj obitelji i prijateljima – bez njihove podrške, razumijevanja i strpljenja, ovaj put bio bi daleko teži. Oni su moja tiha snaga u svakom zaveslaju, okretaju pedale i koraku prema cilju. Volio bih da se više mladih pokrene i otkrije koliko sport može obogatiti život. Najviše me raduje, kada netko potaknut mojim primjerom, počne trčati ili voziti bicikl. Ako sam u nešto siguran, to je da sport gradi zdravije, snažnije i bolje ljude.
