Ljubav se ponekad dogodi iznenada. Možda na prvi pogled, a možda i na prvu vožnju. Upravo tako započinje priča Josipe Trinc i njenog “oldtimera”. Njezin ponos i dika je narančasti fićo – Zastava 750 iz 1978. godine – koji, kako kaže, i danas vozi kao po špagi.
Ljubav prema automobilima traje od malih nogu. „Tata mi je po struci automehaničar i bio je instruktor vožnje, pa sam od malena s njim u radionici,“ ispričala je Josipa.
Zanimljivo, njezin narančasti ljubimac uopće nije bio njezin od početka. „Brat je kupio ovog malog fiću, a ljubav se dogodila na prvu vožnju. Od tada, čim sam sjela za volan, morao mi ga je prepustiti,“ kaže sa smiješkom.
A ljubav prema starim automobilima je teško objasniti. „Ne mogu vam to opisati. Kad putujemo, uvijek se smiju jer ja ne primjećujem nove modele, nego mi srce zaigra kad prođe neki oldtimer, posebno ako je fićo u pitanju. Možda zato što sam od malih nogu okružena vozilima – ipak krv nije voda,“ dodaje.
Josipa je članica novogradiškog Oldtimer kluba Classic ’99 i s fićom je prošla više nego što je ikada mislila da će s automobilom starijim od sebe. I danas on vozi bez greške. Automobil je u odličnom stanju, ali nije muzejski eksponat – vozi se, servisira i živi.
Inače, Zastava 750, proizvodila se od 1955. do 1985. godine, a temeljena je na talijanskom Fiatu 600. Bio je simbol jugoslavenskog automobilizma, prvi auto mnogih obitelji i prava ikona svoje ere. S motorom straga, pogonom na stražnje kotače i jednostavnom mehanikom, bio je istovremeno skroman i izdržljiv.
Model iz 1978. godine koji Josipa vozi ima nešto jači motor od originalnog, ali bez pretenzije da se naruši njegov duh. Auto je autentičan, tek tehnički podešen za vožnju na dulje rute.
Održavanje je obiteljski posao – tata i brat brinu o mehanici, a Josipa vozi i sluša kako auto „diše“. Prešli su skupa zavidan broj kilometara, putovali su po cijeloj Hrvatskoj, a stigli su i do Münchena, Bosne i Hercegovine, Slovenije.
Josipi i njenom simpatičnom Fići želimo još puno kilometara!
