Hrvatska obrtnička komora nedavno je dodijelila najviše nagrade za doprinos razvoju i očuvanju obrtništva – Statue i Plakete „Zlatne ruke“. Među 17 laureata iz cijele Hrvatske našao se i jedan predstavnik Brodsko-posavske županije. Plaketa „Zlatne ruke“ ove je godine pripala Josipu Tokiću, automehaničaru iz mjesta Ljupina pokraj Nove Gradiške, koji iza sebe ima gotovo tri desetljeća predanog rada. Zapošljava devet djelatnika, a značajno doprinosi i unaprjeđenju obrtničkog strukovnog obrazovanja kroz poduku naučnika i sudjelovanja u radu ispitnih komisija za majstorske ispite.
Josip Tokić svoj je obrt otvorio 1998. godine. Od tada pa do danas, iz male radionice izrastao je respektabilan servis, s reputacijom utemeljenom na znanju, poštenju i kontinuiranom ulaganju u kvalitetu.
Njegov rad i angažman već su više puta prepoznati i nagrađeni – od javnog priznanja Grada Nova Gradiška, preko „Srebrne diplome“ Obrtničke komore Brodsko-posavske županije, do zlatne kovanice Brodsko-posavske županije. Dodjela plakete „Zlatne ruke“ dolazi kao kruna dosadašnjeg rada. „To je potvrda cijeloživotnog rada i ustrajnosti i što je najbitnije, ljubavi prema svom poslu. Od početka, od rane mladosti bio sam svjestan da se želim time baviti. Od malih nogu sam šarafao, od bicikala, motora do kasnije automobila, tako da mi nije žao što sam odabrao taj put.” – kaže Josip Tokić. „Ali priznanje je to i zahvala mojim djelatnicima, mojoj obitelji i svima koji su mi bili podrška.” – dodaje.
U razgovoru se prisjetio i početaka, koji su bili sve samo ne lagani. „Kada sam krenuo, nisam mislio da ću toliko trajati. Na početku sam skupio novca da kupim jednu dizalicu, ali toliko sam imao da je mogu samo postaviti. Nisam imao niti radionu ni ništa. Ali s vremenom je sve krenulo. Nakon par godina, otvorio sam i trgovinu koja je radila dvadesetak godina i bila je dobra kombinacija sa servisom. I stvarno sam zadovoljan sa svime.“ – ispričao je.
Obrtništvo je, prema njegovom iskustvu, uvijek bilo izazovno, ali i ispunjavajuće. Danas, kaže, izazovi nisu nestali – samo su se promijenili. „Nije toliki problem biti obrtnik, teško je naći dobru i kvalitetnu radnu snagu. Unatrag par godina problem je bio nedostatak posla, a sada je obratno – posla ima, ali nema radne snage. Danas morate pratiti i da pošteno platite radnika, ali i da vaša usluga nije preskupa za krajnjeg kupca, da pružite kvalitetnu uslugu i da su svi zadovoljni.“ – pojašnjava.
Recept za uspjeh, rekao je, ne postoji u točnim formulama ni velikim planovima – raditi pošteno, bez prečaca i s vjerom da se trud na kraju isplati. Kako sam naglašava, temelj svega su volja i ljubav prema poslu. Sve ostalo gradi se s vremenom – kroz ustrajnost, prihvaćanje i padova i uspona, ali i zadržavanje realnosti u poslovnim odlukama. „Dođe trenutak kada se zasitiš svega i možda poželiš odustati. Ali dok mogu, ja ću raditi.“
Na pitanje o budućnosti svoga obrta, Tokić odgovara iskreno i s nadom: „Sin mi je završio drugi razred srednje škole, za mehatroničara. Nadam se da će nastaviti tim putem, iako današnji mladi sve to vide drugačije. Mnogi misle da se uspjeh gradi preko noći, a zapravo treba puno truda i rada da bi uspio.“
Josip Tokić svoj je uspjeh gradio polako, korak po korak, oslanjajući se na upornost, znanje i ljubav prema poslu. U vremenu kada se sve mjeri brzinom i kratkoročnim rezultatima, njegov primjer podsjeća da su temeljitost i predanost i dalje vrijednosti koje donose dugoročan uspjeh.
Čestitke!
