Specijalna bolnica za psihijatriju i palijativnu skrb “Sveti Rafael” Strmac jučer je bila domaćin okruglog stola na temu “Plašt koji štiti dostojanstvo čovjeka”. Skup je održan u organizaciji Specijalne bolnice “Sveti Rafael” i Hrvatskog društva za palijativnu medicinu, a postavlja pitanje je li svaki palijativni bolesnik i kompleksni bolesnik:
– Na ovom četvrtom okruglom stolu imamo sudionike iz Zagreba, Ivanić Grada, Kutine, Siska, Nove Gradiške, Požege, Lipika, Pakraca, Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Đakova, Našica, Splita i Banja Luke. Drago nam je da smo ponovno okupili četvrtu godinu zaredom, ne samo slavonske županije nego i šire. Naši sudionici aktivno sudjeluju sa svojim izlaganjima, iskustvima i prijedlozima. Prvo bi trebali uvijek iznova ponoviti kako palijativni bolesnik ne znači nužno brzi završetak života, nego bolesnik kod kojega njegovu bolest više aktivno ne liječimo, nego terminalnu bolest pratimo kroz njezine simptome koji remete kvalitetu života u značajnoj mjeri. Okupiramo ne samo simptome terminalne bolesti, nego i sve druge potrebe takvog čovjeka od psiholoških, socijalnih, etičkih, financijskih, moralnih, duhovnih…
Kompleksni bolesnik je slična potreba, iako se nužno ne mora raditi o terminalnom stanju bolesti, nego dugotrajnim kroničnim bolestima (više njih) vezanih uz niz socijalnih, mentalnih i ponašajnih poteškoća koje kroz neko vrijeme i mogu postati terminalne u smislu palijativne njege i skrbi, onda kada su iscrpljeni mehanizmi aktivnog liječenja. Važno je znati kako su ova stanja preklapajuća, vrlo individualna s jedne strane te nužno cjelovita i potrebna logičnog stručnog, ali i civilnog pristupa s druge strane. U današnje vrijeme u svim sustavima, kao i u međuresornoj i sve više potrebnoj civilnoj suradnji, kada je digitalizacija i tehnologizacija i medikalizacija medicine imperativna, svaki profesionalac, a time i dionici sustava mogu upasti u zamku koja se zove fragmentacija čovjeka i narušavanje njegovih cjelovitih potreba, kao osobe, bića koje ima svoj jedinstveni kod.
Ako se tome pridruži imperativna financijska isplativost i prodaja zdravstvene usluge, odnosno kupovina zdravlja, svi postaju nezadovoljni “objekti” koji žude za onim što se ne može niti kupiti, niti prodati, a to je ljudski odnos. Stoga je važno, uzimanjem anamneze uz odnos i to sve više potreban logični odnos, kako bi uz samo malo mira, jednostavnosti i neposrednosti postigli obostranu učinkovitost i zadovoljstvo kako struke, tako i čovjeka, odnosno bolesnika, korisnika ili kako ga mi u karizmi gostoljubivosti naših osnivača nazivamo, gosti. Algoritam pristupa i kompleksnim i palijativnim bolesnicima trebalo bi pratiti ponajprije od razumijevanja organizacije, procesa, dionika i na kraju financijskih potreba. Takav pristup će zadovoljiti i radnu učinkovitost profesionalaca jer će kroz dobru organizaciju i razumijevanje procesa biti više radno učinkoviti, umnažanjem sposobnosti i motivacije, što će na kraju donijeti svima nerijetko žuđeno zadovoljstvo – kaže dr. Maristela Šakić, ravnateljica Specijalne bolnice “Sveti Rafael”.
