Biti krojač, kažu, zanimanje je zlata vrijedno. Raditi vlastitim rukama i proizvesti nešto, oni koji to rade kažu, neprocjenjiv je osjećaj.
U Industrijsko obrtničkoj školi Nova Gradiška imaju dugu tradiciju obrazovanja za zanimanje krojač, a u njihovoj radionici i na nastavnim satima uz pomoć svojih profesorica i mentorica Dragice Kekez i Vere Tomić – Žager, rade sjajne stvari. Tako će njihovu novu kolekciju zimskih ogrtača „Isprepletene niti“ koja je nastala u suradnji s Obrtničkom školom Požega i Školom primijenjene umjetnosti i dizajna iz Osijeka uskoro moći vidjeti posjetitelji na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Nedavno smo ih posjetili na nastavi i na “licu mjesta” uvjerili se što i kako rade. A kako “stvari stoje” i zašto je upisala ovo zanimanje, ispričala nam je učenica Lorena Klarić:
– Učenica sam završne godine u zanimanju krojač. Nisam se pokajala, jako mi se sviđa ovo zanimanje i svakom bih ga preporučila. Ove tri godine su mi, jednostavno, proletjele. Stekla sam nove prijatelje, nastavnici i profesori su nam odlični. Sjećam li se svojih prvih uradaka?! Naravno, prvo smo krenuli ručno, od običnog šivanja dugmeta, a onda počeli savladavati nove tehnike. I uspjeli. Zanimanje je ovo u kojem možemo u potpunosti iskazati svoj talent i mogućnosti. Profesorice nam maksimalno izlaze u susret, radimo, učimo, ali u opuštenoj i odličnoj atmosferi. Sada, nakon tri godine učenja mogu reći da bih se itekako usudila nešto sašiti, suknju, haljinu, korzet…
Puno sam naučila u školi, razvili su mi ljubav prema ovom zanimanju, posebice dizajnu. I sam primjer izrade ovih kaputa koje smo radili za izložbu potvrdio je i meni i mojim prijateljima koliko čari i izazova može biti u ovom zanimanju. Slobodno nakon svih dana provedenih u školi i ovom zanimanju mogu preporučiti mladim ljudima koji su kreativni, žele stvarati svojim rukama i živjeti od svoga rada da izaberu biti krojač – s osmijehom kaže Lorena.
– Ovo je generacija koja se od početka pokazala pravom. Od prve godine su puni želje za učenjem, nikad nisu “kolutali” očima da im se nešto neda. I sada kada nam se pridružila kolegica Vera Tomić – Žager, odmah je primjetila da su djeca dobra i vrijedna. Meni je to osobno najveća vrijednost, da obučimo i stvorimo djecu koja će za pola godine izaći na tržište rada, koja su spremna učiti i raditi. Nema toga što čovjek ne može naučiti i tu izreku smo kroz cijelo njihovo školovanje apostrofirali. Imamo pet djevojaka i dečka Dinu koji je također itekako vrijedan član našeg tima, posebice u dizajniranju. Mogućnosti su im velike, život je pred njima, nadamo se da će poslodavci, s vremenom shvatiti koliki je značaj ovog zanimanja, ali i prepoznati vrijednost ljudi koji ga obavljaju – dodaje njihova mentorica, profesorica Dragica Kekez.
