Najljepša je stvar kada se karijera i ono što voliš i radiš spoje. Naša sugrađanka, medicinska sestra Romana Šćukanac imala je tu sreću. Punih 40 godina svoj posao u Općoj bolnici Nova Gradiška odradila je srcem, ali i s osmijehom i velikom empatijom za svoje pacijente. Kažu da posao medicinske sestre u većini slučajeva znači suzdržavati vlastite suze i stalno crtati osmijehe na licima ljudi. Sestra Romana je, kažu brojni pacijenti i njene kolege, bila upravo takva.
Mirna, staložena, s puno stručnosti i empatije godinama je bila “dobri duh” bolnice i pomagala maksimalno koliko je mogla. Puno je profesija, no, sestrinstvo je i profesija i poslanje, unutarnji osjećaj vlastitog moranja koji pokreće. Služiti poslanjem – privilegija je života, ali zna biti i jako zahtjevno, s mnogo napora i tereta. Znaju to brojne medicinske sestre i tehničari, ali i sestra Romana.
Pripravnički staž u Općoj bolnici Nova Gradiška započela je 1. studenog 1983. godine. Godinu dana kasnije, 17. prosinca 1984. godine zasniva radni odnos u Djelatnosti anestezije i reanimacije novogradiške bolnice, a 1993. godine postaje i glavna sestra na tom odjelu. S osnivanjem Zdravstvene jedinice za dijalizu 2018. godine, imenuje se glavnom sestrom i na tom je mjestu ostala do umirovljenja.
Kompetentna, sposobna, brižna, tako je opisuju kolege i pacijenti, odlike su koje su je krasile tijekom cijelog radnog vijeka. Sada je otišla u više nego zasluženu mirovinu, a u svom emotivnom statusu na fb profilu osvrnula se na taj dan:
– Danas mi je bio zadnji radni dan. 40 godina je prebrzo prošlo. Hvala svima koji ste mi uljepšali taj dan, ali i natjerali suze na oči. Hvala mojoj školskoj, ali i glavnoj sestri bolnice sestri Pavici Jakovljević koja je organizirala (za mene zadnji) kolegij da bi se pozdravila sa svim kolegicama i kolegom.Hvala im na lijepim riječima,ali i željama. Hvala osoblju Jedinice intenzivnog liječenja i anestezije gdje sam provela 35 godina.Hvala svima koji ste me danas zvali i slali poruke jer ste time pokazali da sam vam bila više od kolege, glavne sestre i mentora. I najveća zahvala radnoj ekipi dijalize gdje sam provela zadnjih 5 godina. Bili ste uz mene u najtežim, ali i u meni sretnim danima kad mi je bio potreban prijatelj, a ne samo radni kolega. Bez obzira što se više nećemo vidjeti na odjelu, bolničkom hodnicima, vjerujem da ćemo naći vremena da i dalje dijelimo sve lijepe, a i one ne tako lijepe trenutke, te zajedno stvaramo uspomene.Veliko hvala svima od srca. Bila mi je čast biti vaša kolegica – napisala je Romana.
Hvala i sestri Romani što je svojim radom i doprinosom pomogla brojnim pacijentima, oplemenila prostor i vrijeme u kojem je radila, vjerujemo da će je mnogi pamtiti upravo po ovim kvalitetama, osmijehu i pažnji koje je nesebično dijelila svima oko sebe.
Draga Romana, sretno u zasluženoj mirovini!
