Zlostavljanje djece tema je o kojoj se danas još uvijek premalo govori. Djeca su najranjivija skupina društva, stoga je s posebnom pažnjom potrebno govoriti o ovoj sveprisutnoj pojavi.
Zlostavljanje primarno može biti fizičko i psihičko, ali se može manifestirati u različitim oblicima poput seksualnog, emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja.
„Često ljudi u svakodnevnom životu zlostavljanje i zanemarivanje mijenjaju s nasiljem i agresijom. Nasilje može biti jednokratno, a zlostavljanje je dug proces koji ostavlja određene posljedice koje se očituju u problemima u psihičkom funkcioniranju.“ – pojašnjava socijalna pedagoginja Martina Jugović Štefanac. Ono tjelesno je najlakše uočiti i ono je, kaže, danas još uvijek česta pojava unutar obitelji. Djecu koja su žrtve fizičkog zlostavljanja možemo prepoznati po fizičkim ozljedama, ali često i po agresivnom ponašanju te raznim neurološkim i psihomotornim teškoćama.
Istraživanja su, dodaje, pokazala da je svako četvrto dijete u Hrvatskoj emocionalno zlostavljano, odnosno, izloženo verbalnom zlostavljanju roditelja i skrbnika, a svako peto dijete izloženo je nekom obliku seksualnog zlostavljanja.
„Niti jedan oblik zlostavljanja ne dolazi sam. Uz seksualno i fizičko, nužno dolazi i ono emocionalno. Prepoznati ponašanje zlostavljanog djeteta može biti vrlo teško. Svako ponašanje koje nije uobičajeno, može nam biti znak da se s djetetom nešto događa. Uvijek treba pratiti je li ponašanje djeteta drugačije, povlačili li se dijete u sebe, je li agresivnije nego inače, kakva je njegova slika o sebi, kako se odijevaju, npr. ako ljeti nose duge rukave, zašto imaju problem u komunikaciji s drugim vršnjacima? Sve su to faktori koje trebamo uzeti u obzir i dalje istražiti.“- ističe Jugović Štefanac.
Kada govorimo o učiteljima, oni su na prvoj liniji u odnosu s djecom. Ako sumnjaju na neki oblik zlostavljanja, preporuka je doći do stručne službe jer u tom trenutku je najvažnije zaštiti dijete. Poručila je kako je važno podizanje svijesti o spomenutom problemu, pružanje podrške žrtvama i njihovim obiteljima te promicanje zakona i politika koje štite djecu od zlostavljanja.
Škola redovito provodi preventivne aktivnosti usmjerene na sprječavanje, pravovremeno prepoznavanje i postupanje prilikom pojavnosti zlostavljanih maloljetnika i ranjivih osoba. “Kroz preventivne aktivnosti i školske sate raditi na slici o sebi, razvoju empatije, tolerancije….Sve su to aktivnosti kojima osnažujemo i usmjeravamo dijete, razvijamo povjerenje i taj povjerljivi odnos s djetetom. Potičemo roditelje na suradnju i uključivanje te gradimo plodno tlo u kojem dajemo prostora djeci za reagirati. Djecu treba konstantno osnaživati i učiti da se nasilje i zlostavljanje ne smije tolerirati te im ulijevati im povjerenje. Trebamo ih učiti da ne smiju prihvaćati takve oblike života i trpjeti.” – pojašnjava.
