Prošle godine mladi u Europskoj uniji u prosjeku su napuštali roditeljski dom s 26 godina. Taj se prosjek razlikuje od države do države – dok se u većini sjevernih i zapadnih zemalja mladi osamostaljuju u ranim i srednjim 20-ima, u južnim i istočnim zemljama odlaze od roditelja u kasnim 20-ima ili ranim 30-ima. Najkasnije roditeljski dom napuštaju Portugalci, slijede Hrvati, a najranije odlaze Šveđani.
Naime, prema novim podacima Eurostata, mladi u Portugalu odlaze od roditelja s 33 godine, u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom s 33,3 godine, u Slovačkoj se u prosjeku osamostaljuju s 30,9 godina, u Grčkoj s 30,7 godina dok u Bugarskoj mladi odlaze od roditelja s 30,3 godine.
Zanimljiv je podatak da prosječna dob žena koje napuštaju roditeljski dom iznosi 25 godina, a muškaraca 27,4 godine, i taj je trend uočen u svim europskim zemljama. Muškarci su u prosjeku odlazili od roditelja nakon 30. godine u 11 zemalja Europske unije (Hrvatska, Portugal, Slovačka, Bugarska, Grčka, Slovenija, Italija, Malta, Španjolska, Rumunjska i Poljska), a žene u tek dvije države (Portugal i Hrvatska).
Nakon ankete koju smo proveli u Novoj Gradiški, dolazimo do zaključka da su financije odnosno nedostatak istih glavni razlog za ostanak u obiteljskom domu.
Na izlazak iz roditeljskog kućanstva često utječu jesu li mladi u vezi s partnerom ili studiraju, njihova financijska (ne)ovisnost, uvjeti na tržištu rada, pristupačnost stanovanja, ali i kulturne posebnosti. Međutim, ta se dob značajno razlikovala među državama članicama EU-a.
Jedan od glavnih razloga zbog kojeg odrasli ostaju živjeti s roditeljima je rizik od siromaštva.
“Moja plaća mala, a kod kuće sve servirano.”
“Ne želim davati novac za najam kad kući imam sve.”
“Vratila sam se nakon rastave, no štedim za vlastiti stan.”
” Nije sramota ostati živjeti s roditeljima, ali je sve češće u posljednje vrijeme, i sama sam u potrazi za nekretninom i jako je teško, ponuda je mala dok je sve na tržištu užasno skupo.”
” Sve je otišlo u nebesa, plaće su male, jednostavnije je podići kat na kući kao prije, kupiti novi stan je bilo skupo prije 10-ak godina a pogotovo danas, nemaju ni uvjete za kredit. Ako se roditelji i djeca slažu, zašto da ne, bolje i u zajedničkom kućanstvu nego na rubu siromaštva.”
” Ne planiram van Hrvatske, volio bih ostati u Novoj Gradiški, trenutno živim s roditeljima, ali veselim se i odlasku i osamostaljenju. Znam da neće biti jednostavno ali vjerujem da je tako ispravno.”
” Otišla sam s 22 godine od roditelja, kad sam se udala, digli smo kredit jer nije imalo smisla davati novac i živjeti kao podstanar, no to se prije 30 godina moglo, puno se ljepše živjelo, danas je mladima užasno teško.”
” Sin od 30 godina još živi s nama, drugi ima 27 i odselio je. Vjerujem da bi se mladi puno ranije odselili da financije nisu problem. Djeca trebaju ići dalje, birati svoj put, na roditeljima je da pomognu koliko mogu. Prije je to bilo puno lakše,” – kažu nam sugovornici iz Nove Gradiške.
