U Sičama je od davnine poznata pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, a prije 125 godina, točnije 1898.g. za svoju kapelu su nabavili kip sličan kipu majke Božje Bistričke. Velika pobožnost Sičana prema nebeskoj Majci može se, među ostalim, protumačiti i činjenicom da su ovo selo često pogađale razorne poplave rijeke Save, no i u drugim teškoćama života Sičani su tražili Gospinu zaštitu i pomoć, utjecali se njezinom zagovoru, a pogotovo kod ratnih strahota. Već u Prvom svjetskom ratu u Sičama počinje intenzivnija pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu. Godine 1936, u svojoj kapelici Sičani podižu novi oltar, u čijoj niši je lik Majke Božje Bistričke, koji su vjernici kupili upravo u Mariji Bistrici. Tako su prije 125 godina „stari Sičani“ učinili zavjet: neka im Gospa bude zaštitnica sela, neka ih čuva od bolesti, rata, lošeg vremena i drugih nevolja. Proslavu Majci Božjoj Bistričkoj upriličili bi uvijek drugog tjedna u kolovozu. Organizirane su trodnevnice, a zadnje večeri, subotom, prolazila bi procesija selom s kipom i slikom Majke Božje. Za tu prigodu kitili su svoje kuće, pravili slavoluke, palili baklje, a dio sela kroz koji je procesija prolazila, bio je najsvečanije okićen – u “šokačkom“ ruhu.
„Dolazili su tu hodočasnici u procesijama sa šireg područja: iz Seoca, Magić Male, Živika, Komarnice, Štivice, Davora, Orubice, Nove Kapele, Batrine, iz sva tri Lipovca i drugih mjesta…“ kazuju stariji mještani,a svi se, posebno mjesno Kulturno-umjetničko drušvo „Radinje“ za proslavu svoje „Bistre“, potrude doista urediti selo. Pokazivali su Sičani kroz minula desetljeća očima hodočasnika najbolje što su imali u svojim ormarima – „šifonjerima“, od šlinganja i veza do zlatoveza, od ponjava, peškira, do stolnjaka i miljea…Time su kitili svoje kuće, ponoseći se bogatom tradicijom i baštinom sela.
Još 1936 godine, Sičani su zamolili svog župnika da im svake godine u kolovozu, na nedjelju nakon Preobraženja, održi proštenje na čast Majci Božjoj. Subotom bi održavali večernjicu i procesiju sa svijećama, u kojoj su djevojke u narodnim nošnjama nosile kip Majke Božje. Na sam dan proštenje, uglavnom druge nedjelje kolovoza, dolazili bi svećenici iz novokapelačke i susjednih župa na poldanicu i večernjicu. Za postavljanje oltara i uvođenje procesije najviše zasluga imao je tadašnji cernički gvardijan, otac Eugen Kukina, pod čijim je nadzorom jedan Slovenac izradio oltar sličan onome u cerničkom samostanu. Selo Siče slavilo je svoj blagdan doista veličanstveno. Sve su kuće bile okićene cvijećem, urešene hrvatskim zastavama, a kućni su pragovi bili osvijetljeni upaljenim svijećama. Dok je procesija prolazila cijelim selom koje je bilo ukrašeno velikim slavolucima, odjekivala je pucnjava iz mužara.
I ove godine Sičani će svečano, po 125. puta, proslaviti svoju „Bistru“. Za ovaj dan pripravljat će se trodnevnicom, koja će početi u četvrtak, 10. kolovoza. Od 18.30 svake večeri molit će krunicu, a u 19.00 sati bit će sveta misa. Trodnevnicu će voditi vlč Antonio Pekić, ovogodišnji mladomisnik iz novokapelačke župe. Poslije mise u subotu, slijedit će zavjetna procesija kroz selo s Gospinim kipom.
U nedjelju, na „Bistru“, vlč Pekić slavit će u Sičama misu u 9.00 sati.
Sičani i ovog kolovoza tradicionalno uređuju svoje selo, onako kako oni to znaju i ponavljaju iz godine u godinu: lijepo, svečano i slavonski. Pozivaju sve koji mogu i žele, neka dođu ovih dana u njihovo selo i pridruže se velikoj svečanosti.
Tekst/Foto: Višnja Mikić
