Specijalna bolnica za psihijatriju i palijativnu skrb Sveti Rafael Strmac bila je domaćin okruglog stola „Poboljšanje strateške timske komunikacije i potvrda zajedništva usmjerenog na dostojanstvo palijativnog bolesnika”, a okupila je stručnjake i zdravstvene djelatnike iz pet slavonskih županija:
– Naša bolnica u suradnji s Hrvatskim društvom za palijativnu medicinu po drugi put organizira okrugli stol na temu „Plašt koji štiti dostojanstvo čovjeka”. Prošle godine u šestom mjesecu smo imali prvi okrugli stol, ove godine nastavljamo tradiciju, a tema ovogodišnjeg okruglog stola je žalovanje. Žalovanje je prisutno svaki puta kada se susrećemo s našim palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima tako da zajedno s našim suradnicima i izlagačima danas želimo „produbiti” ovu temu, malo više naučiti što je žalovanje i na koji se način s njime nositi.
Svatko tko je imao gubitak, neminovno je osjetio i bol, patnju tako da žalovanje ima svoj fiziološki tijek. Žalovanje je nešto što nije sramota i normalno je u ljudskom životu. Najviše žalujemo za osobama s kojima smo imali poseban odnos, odnos povjerenja, a to su članovi naših obitelji. Postoji fiziološko žalovanje koje traje oko šest mjeseci, ukoliko se ono prolongira onda ono prelazi u dimenziju patološkog žalovanja kada je potrebna pomoć stručnjaka kako bi se reintegrirali i nastavili normalno živjeti. Žalovanje ima svoje faze, negacije, ljutnje, krivnje, depresivnog, praznog osjećaja u sebi, kada sve to prođe mi zaokružujemo tu priču, na neki se način mirimo, prihvaćamo tu činjenicu i tražimo novi, dublji smisao životnog tijeka i procesa koji se mora nastaviti.
Svi ljudi koji svoj proces žalovanja uokvire u jedan cjeloviti proces, iza sebe imaju jedan dublji smisao, dublju svrsishodnost života, dublje razumijevanje, oni su u sebi samima zreliji i mogu kroz taj svoj proces pomoći i drugima koji prolaze kroz isti ili sličan proces. Ja bih rekla da je proces žalovanja jedno životno bogatstvo. Nitko od nas ne može biti izuzet od gubitka, svaki čovjek čim se rodi predisponiran je gubitku, ali i dobitku. Ta jedna fina ravnoteža između davanja, primanja, odustajanja, borbe dovodi do jedne integracije i zrelosti gdje čovjek samim sobom zaokruži jednu priču i iz te priče izlazi još bogatiji. Teško je to postići u današnjem u suvremenom, ubrzanom društvu, ali je moguće. Naime, mi živimo u jednom transhumanističkom društvu gdje dominira jedna grandioznost, narcisoidnost da se sve mora sada i odmah i da, zapravo, čovjek ne smije biti ni krhak, niti patiti, gubiti, da on mora biti moćan. Činjenica je da niti jedan čovjek ne može biti uvijek moćan, niti jedan čovjek nije potpuno bespomoćan. To je jedno kretanje iz jednog smjera u drugi – istaknula je dr. Maristela Šakić, ravnateljica Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sveti Rafael Strmac.
Dr. Vlasta Vučevac: Bolnica na Strmcu sjajan primjer kako ostati ljudi
– Drago nam je što smo se i ove godine okupili na Strmcu. Bolnica na Strmcu je specifična i to je ustanova koja bi svima nama u palijativi trebala biti uzor s obzirom na komunikaciju s bolesnikom i obitelji. Oni su svi iznimno educirani i liječnici, sestre i svi djelatnici, međutim nešto što dolazi povrh svega toga je komunikacija. Tu komunikaciju s bolesnikom i s obiteljima oni imaju, ja se usudim reći, najbolju u Hrvatskoj. Njima bolesnik nije bolesnik, već gost. Oni žele da se bolesnik, pored sve svoje bolesti i patnje, dobro osjeća. Da se osjeća kao ljudsko biće koje zaslužuje ne samo stručnu pažnju već i ljudsku pažnju i toplinu.
Ako mogu preporučiti bilo koju bolnicu u Hrvatskoj koja nam može biti uzor u komunikaciji s pacijentima i među djelatnicima, to bi svakako bila ova bolnica na Strmcu. Upravo komunikacija je nešto što je bitno za ovu bolnicu, što je određuje i po ovome bi oni svima nama trebali biti uzor, ne samo po struci, već i po postupanju s ljudima. Ova je bolnica sjajan primjer kako se sve to može realizirati, umrežiti i kako, ipak, u svemu ovome možemo ostati ljudi – dodala je dr. Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu pri Hrvatskom liječničkom zboru.
