Svaki uspjeh naših učenika raduje, stoga vam prenosimo i intervju učenice 8. c razreda gradske Osnovne škole Ljudevita Gaja Lucije Špehar.
Lucija je razgovarala s predsjednikom novogradiške Udruge gluhih i nagluhih Josipom Bošnjakom. Kako ističe njena mentorica, profesorica hrvatskoga jezika Marinela Banovčić, intervju je bio predložen za Državnu smotru LiDraNo:
-Razgovor i druženje bili su vrlo ugodni, članovi udruge prekrasni ljudi. Naš grad ima pravo bogatstvo, samozatajne ljude koji rade i bore se usprkos invaliditetu – kaže Banovčić.
Evo intervjua:
Razgovor s Josipom Bošnjakom
Unutarnji glas me tjerao dalje
„Život je pustolovina – usudi se!“ (Majka Tereza)
Naše društvo mora pokazati više razumijevanja za osobe s invaliditetom
U posljednje vrijeme primjećujem u našoj školi djecu s različitim zdravstvenim poteškoćama. Dok ja samostalno izvršavam svoje školske obveze, oni su uvijek u pratnji učitelja ili pomoćnika u nastavi. Kakve su njihove mogućnosti nakon završene osnovne škole? Prema Ustavu Republike Hrvatske te brojnim konvencijama, deklaracijama i rezolucijama važećim u Europskoj uniji, svaki građanin ima pravo biti aktivnim građaninom društva. Pitam se je li to doista tako. Moje dvojbe rasvijetlio je Josip Bošnjak, predsjednik Udruge gluhih i nagluhih osoba Nova Gradiška. Njegovo odrastanje nije bilo bezbrižno. Svaki životni korak nosio je sa sobom prepreku koju je valjalo prijeći.
Koja je razlika između gluhe i nagluhe osobe?
Gluha osoba ne čuje i oslanja se na znakovni jezik, dakle prima informacije samo vizualno. Nagluha osoba, ovisno o stupnju oštećenja sluha, koristi slušna pomagala i može govoriti, kao ja. Svi koji imaju zdrav sluh su čujuće osobe.
Jeste li rođeni kao nagluha osoba?
Nisam rođen nagluh. Moji roditelji nikada nisu dobili potpun odgovor zašto sam u
četvrtoj godini života izgubio sluh. Jedna je teorija povezana s čestim upalama grla i uha do
moje treće godine, a drugu liječnici povezuju s genetikom. Malo sam proučavao i posljedice
cjepiva koja su djeca primala osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Pročitao sam brojne znanstvene članke u kojima se kao posljedica cjepiva navodi gluhoća.
Koje Vam je razdoblje života bilo najteže?
Kada mi je potvrđeno oštećenje sluha, dobio sam slušni aparat, no svejedno nisam mogao
pratiti nastavu u osnovnoj školi u Starom Petrovom Selu. Preseljen sam u udomiteljsku obitelj u Zagreb jer moji roditelji nisu mogli napustiti posao i kuću kako bih ja pohađao odgojno-obrazovno-rehabilitacijske programe namijenjene djeci s oštećenjem sluha u Poliklinici SUVAG. Nakon četiri mjeseca upisan sam u OŠ Davorina Trstenjaka u Zagrebu.
Bio sam premali za odlazak od kuće. Još se sjećam rastanka s roditeljima i svojim
rodnim selom, no moram naglasiti kako su me udomitelji primili u svoj dom kao svoje treće
dijete.
Na koje ste poteškoće nailazili tijekom obrazovanja?
Najveća poteškoća bila je svakodnevno praćenje nastave. Kad bi učitelj bio u mojoj blizini,
sve sam mogao čuti, ali ako bi šetao razredom, nisam mogao pratiti. Zato sam uvijek sjedio u prvoj klupi. Ne smijem zaboraviti spomenuti razumijevanje i pomaganje vršnjaka iz razreda.
Neki su naučili znakovni jezik kako bi mi lakše pristupili. Nekoliko puta smo znakovni jezik
koristili pri usmenom odgovaranju, a da učitelj to ne zna!
Pomoćnika u nastavi nisam nikada imao i smatram da me to još više osnažilo. Sve sam izgradio čvrsto vjerujući svom unutarnjem glasu koji je ponavljao: „Ideš dalje!“
Jeste li ikad naišli na nerazumijevanje okoline?
Naravno, ali izdvojio bih jednu pomalo smiješnu situaciju. Sreo sam svoju susjedu u stambenoj zgradi, lijepo sam ju pozdravio, a ona me upita: “Josipe, zašto tako glasno slušaš domoljubne pjesme u četiri sata ujutro?“ Nisam imao volje objašnjavati joj kako ja prije spavanja skidam oba slušna aparata i odlazim u svijet apsolutne tišine.
Je li teško naučiti znakovni jezik?
Mislim da nije teško naučiti znakovni jezik. Moram naglasiti kako znakovni jezik funkcionira puno jednostavnije od jezika koji koriste čujuće osobe. Naše su rečenice kratke i jednostavne. Znakovni jezik uključuje samo osnovne oblike riječi: imenice su samo u nominativu, glagoli uglavnom u infinitivu, prijedloge ne koristimo. Imamo dosta ograničen rječnik. Znakovni jezik je asocijativan i pomalo slikovit. Navest ću primjer: kad pokretom ruku oblikuješ vodotoranj, znači da imenuješ Vukovar, a ako rukama i prstima oblikuješ škare ili kliješta koja nešto režu, to je ime za naš grad jer je u Novoj Gradiški nekada bila tvornica alata. Dodao bih kako znakovni jezik ima dijalekte, ali i jedinstveni međunarodni znakovni jezik.
Uz znakovni jezik gluhe i nagluhe osobe znaju čitati s usana, zbog toga nam je vrijeme pandemije i obvezno nošenje maske na licu bilo veoma teško razdoblje.
Koliko moderna tehnologija može pomoći osobama s oštećenjem sluha?
Pomaže nam svakodnevno. Možemo pisati poruke i razgovarati uživo preko
videopoziva. Čitamo i pratimo zbivanja na društvenim mrežama, uključeni smo u virtualni
svijet!
Predsjednik ste Udruge gluhih i nagluhih osoba u Novoj Gradiški. Kakvu podršku
udruga može pružiti svojim članovima?
Mi smo jedna velika obitelj! Idemo zajedno na izlete, putujemo na sportske susrete u zemlji i
izvan nje što se može vidjeti po brojnim trofejima i nagradama. Udruga pruža uslugu tumača i prevoditelja između gluhe i čujuće okoline. Pomažemo potrebitima u kući, posredujemo u
prijevozu bolesnika…Ukupno nas je devedeset i tri člana, dvadeset i sedam je zaposlenih osoba u udruzi, a imamo oko stotinu pedeset korisnika naših usluga.
Nazvao bih udrugu našom bazom u koju se slijevaju i onda razlijevaju potrebne informacije. Ponosim se svim našim projektima. Upravo sam se vratio iz Grčke jer surađujemo s udrugama iz cijele Europe i na taj način razmjenjujemo ideje. Hrvatska mora povećati stupanj društvene inkluzije osoba oštećenog sluha, a kao društvo moramo pokazati puno više razumijevanja za osobe s invaliditetom.
Imate li planova povodom Međunarodnog tjedna gluhih i nagluhih osoba?
Za one koji ne znaju Međunarodni tjedan gluhih i nagluhih osoba je zadnji tjedan u rujnu, a
Međunarodni dan gluhih i nagluhih osoba je uvijek zadnja subota u rujnu.
Ove godine planiramo organizirati kreativne radionice i kuglački turnir u našem gradu kako bismo promovirali gluhu zajednicu. Osim što dobro kuglamo, imamo i uspješne sportaše u pikadu te stolnom tenisu. Htjeli bismo proširiti sportske aktivnosti na planinarenje i jedrenje.
Želimo dokazati da gluhe osobe mogu i žele biti uključene u svoju sredinu i društvo.
Mađarska i Grčka imaju gluhe zastupnike u svojim parlamentima, a Njemačka agenciju za
zapošljavanje gluhih osoba. Hrvatski građani to trebaju znati.
Imate li slobodnog vremena i kako ga provodite?
Imam dosta obaveza, neprestano putujem, ali za osobno zadovoljstvo uvijek mora biti
vremena. Volim voziti bicikl, igrati nogomet i kuglati, čak i sudim na kuglačkim turnirima. Svaki dan mi je novi izazov!
Biste li voljeli doći u školu i mojim vršnjacima približiti svijet u kojemu žive gluhe i nagluhe osobe?
Naravno, pozvat ćemo vas da sudjelujete u obilježavanju Međunarodnog tjedna gluhih i nagluhih osoba, no prije toga ćemo odraditi nekoliko radionica o znakovnom jeziku.
Sada drugačije gledam na život gluhih i nagluhih osoba. No, bez obzira na ozbiljne poteškoće na koje svakodnevno nailaze, ne boje se, u udruzi vlada toplina i jedinstvo.
Jezik kao sredstvo komunikacije ne bi trebao biti prepreka u obrazovanju, zasnivanju radnog odnosa te svakodnevnom životu.
