Sve je više pokušaja suicida, a profesori ne znaju kako pomoći, pozivajući se na rezultate istraživanja predstavljenog na 1. konferenciji školskih psihologa.
Gotovo tri četvrtine nastavnika osjeća se nesigurno u vlastite sposobnosti pružanja pomoći đacima s mentalnim poteškoćama.
Ovo su podaci istraživanja Mentalnozdravstvena pismenost odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) prezentirani u petak na 1. konferenciji školskih psihologa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a koji bi zvonili na uzbunu i u neka bolja vremena, a kamoli ne sada, usred rata u Europi, pandemije kojoj još nije stigao kraj, klimatskih promjena itd.
Istraživanje otkriva neugodnu stvarnost – dok svaki četvrti učenik u hrvatskim školama pati od anksioznih smetnji koje često prerastu u depresivne poteškoće pa i kliničku depresiju praćenu samoozljeđivanjem i suicidalnim mislima, većina nastavnika ne zna kako prepoznati zabrinjavajuće znakove i kako pružiti psihološku prvu pomoć mladima.
– Naravno da učitelji nisu psiholozi i da se od njih ne očekuje da budu stručnjaci za mentalno zdravlje i da provode terapije u razredu, ali upravo su oni u svakodnevnom doticaju s djecom i mladima u njihovu prirodnom, vršnjačkom okruženju i kao takvi često su prvi u prilici uočiti događa li se nešto s nekim njihovim učenikom ili učenicom i uputiti ga stručnjaku ako je potrebno – ističe psihologinja Ljiljana Muslić iz Odjela za promicanje mentalnog zdravlja i autorica ovog projekta provedenog u sklopu nacionalnog programa Živjeti zdravo Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a na čijem je čelu Sanja Musić Milanović, piše Večernji list.
– Djeca očekuju od nastavnika da znaju nešto o mentalnom zdravlju, a kriza je pokazala da im to znanje treba i da su nedovoljno osnaženi u tom području – nastavlja psihologinja Muslić ističući da je testiranih 2027 nastavnika u osnovnim i srednjim školama na 72 posto pitanja odgovorilo točno, da je većina izrazila želju da pomogne, ali i da nisu sigurni u svoje znanje. Studija je ukazala na potrebu za edukacijom učitelja i profesora o ovim temama i pokazala da bi takva edukacija bila dobro prihvaćena.
– Više od trideset posto nastavnika smatra da je štetno pitati dijete razmišlja li o samoubojstvu, a to je pogrešno! – ističe Muslić.
Posebno brine to što tek svaki treći anketirani nastavnik zna kako surađivati s roditeljima učenika s mentalnim poteškoćama. Porazno je što samo trećina njih zna koje korake mora poduzeti kad dijete želi uputiti stručnjaku izvan škole. Muslić ističe da se radi o problemu sustava, ne toliko pojedinih nastavnika, kao i da su u istraživanju sudjelovali nastavnici dobrovoljci iz škola koje su birane slučajnim odabirom i da bi rezultati na općoj razini zasigurno bili lošiji.
Nastavnici su zadovoljni, jedna učiteljica iz Brodsko-posavske županije rekla je da nikad u životu nije bila na takvoj edukaciji, drugi komentiraju da im je sad jasna njihova uloga kad je riječ o ovoj temi. Psiholozi nastoje da se rad u razredu normalizira, da se shvati da su svi samo ljudi i da svi učenici imaju teškoće koje se samo na različite načine manifestiraju ili ne manifestiraju. Na primjer, strah od testa i ispitivanja osjećaju i učenici koji su više nego odlični.
